Danas na pčelinjaku

Već smo se uvjerili proteklih godina kako je jedan od najvažnijih parametara ljetnog pčelarenja - voda. Praćenjem količina oborina koje padnu tijekom srca ljetne sezone, a koje nisu manje od 100 mm mjesečno uspijevamo pčele postaviti na tihe livadne paše na kojima pčela ne smanjuje značajno količinu legla. U posljednjoj dekadi srpnja u nekoliko dana je palo tek nešto više od 30 mm kiše. Nedovoljno za ozbiljnije natapanje presušene zemlje, ali ipak dovoljno da pokrene cvatnju zlatošipke kao najvažnije cvijetnice mjeseca kolovoza.

Danas na pčelinjaku

Evo preživjeli smo i doživjeli zahladnjenje i nešto oborina. Suncokret je posvuda završio sa cvatnjom do Ilinja, a ostalo bilje tihe ljetne paše već je bilo na izdisaju. Pčela je jedino na vodopiji mogla naći nešto peludi i nektara. Drugo bilje, osobito zlatošipka, je zastalo sa cvatnjom na dosadašnjoj suši koja je trajala uz visoke temperatura cijelih mjesec dana. Ova kiša će biti spas za nastavak cvatnje.

Zaslužio je i suncokret doći na naslovnicu. Ovih je dana paša na njemu jedina s pozitivnim predznakom. U Požeškoj kotlini uzgoj suncokreta ima dugu tradiciju, ali u odnosu na druge tradicionalne kulture, kao, žitarice i kukuruz još ne zauzima značajnije površine. Za pčelare je još važnije da li se koriste sorte koje značajnije mede. Do sada se u to i nismo uvjerili, osobito ako se unosi uspoređuju s baranjskim ili istočnoslavonskim. Zato su mnogi naši seleći pčelari potražili bolje paše na đakovačkim, vukovarskim i baranjskim poljima.

Na pčelinjaku koji nije do ranog suncokreta pčela pronalazi tihu pašu na ostatku kupine, malini, kalini, gospinoj travi,medi i kokotac bijeli i žuti, grahorici, pavitini, bijeloj djetelini, po vrtovima na krastavcu. Kakva paša takav (tihi) i let. Već dobro posjećuje i pojilice.Lipa i kesten su kod nas dali što je bilo moguće previsokim temperaturama. Još se dobro žute, ali im je cvijet suh i napušten od pčela. Najbolji je za herbar jer ga ne treba sušiti. Kasna lipa je zamedila ipak 30.lipnja, ali skromno.