 Plod pčelinjeg drveta; Photo by DK Stiže jesen al' i neke naše stare boljke Pristigla nam je jesen vukući se nešto sporije od lanjske sušne godine. Raspored oborina je za vegetaciju bio nešto povoljniji pa izuzimajući visoke temperature i pčelarski gledano nešto povoljnija. Proljeće je bilo dugotrajno i hladno, ali ipak kasni mrazevi nisu uništili cvatnju. Nepovoljno je bilo samo to što je cijela proljetna paša kratko trajala pa je i razvoj zajednica za glavnu pašu bio usporen. Bagrem je dao prosječne prinose dok su kesten i lipa zakazali s tek manjim prinosima. Na mnogim se pčelinjacima nekoliko dana lipnja i početkom srpnja događala neka nepoznata paša. Najprije smo pomislili da se radi o kupini. Ali smo se uvjerili da se nešto posebno dogodilo, a to je bio medun. Kasnije vrcanje je pokazalo da je dobrim dijelom i kristalizirao još u okvirima. Zapravo smo trebali pčelariti ovom pašom kao što se to mora na paši jele: vrcati što prije i po dva puta. Punili su se dnevno okviri i po 4 kg. Boja mu je bila poput meduna sladuna no okus je potpuno drugačiji, manje opor s prevladavajućim karamelastim okusom. Pretpostavljamo da se tih 10-tak dana događalo medenje hrasta kitnjaka za koje smo čuli da se događa jednom u 20-30 godina. Neočekivano, pa to nismo popratili snimkom.Vidjeti ćemo što će reći laboratorijski nalaz, posebice električna provodljivost i senzorika na ocjenjivanju ovog meda. Usudimo se povezati ovu pojavu s pojavom širenja gubara, opakog šumskog štetnika koji se zadnjih godina na novogradiškom, đakovačkom i požeškom području području. Na predjelima gdje je dijagnozna šumarska služba to već prošle zime uočila izvršeno je i aviotretiranje sredstvom neotrovnim za pčelu. Medun sladuna opet je iznenadio. Uspoređujući ovaj fenomen sve mu je bilo na ruku, rodnost, visoke temperature, ali izgleda i previsoke. Time se slatki sok iz žirova prebrzo sušio pa je pčeli postao nedostupan. Suncokret u Požeštini je dao samo podosta peluda, a pomalo i nepoželjnog meduna. Izvan Požeške kotline, osobito u Baranji opet je bio izdašan s više od punog nastavka, a dao je i izvrsne zalihe meda i peluda u plodištima. S jeseni su na redu i pčelarska okupljanja. Mnogo se novih pravilnika već donijelo i prije stupanja Republike Hrvatske u EU, a pčelarima najinteresantniji je onaj o poticajima pa će ga trebati savladati i provesti (vidi NN 106/13). Za pohvaliti je napokon što je i popis dozvoljenih pesticida izbacio neonikotinoide za pripremu sjemena za sjetvu u 2014. Dobra se godina dogodila i s nama najvećim štetnikom, parazitom varoom. Ove godine smo ga jedva našli na ponekom pčelinjaku, a ponajviše ga nije niti bilo. Već sumnjajući u dodjeljeno sredstvo radili smo i testove amitrazom i to sredinom rujna kada je gotovo sve poklopljeno leglo bilo otvoreno. Na sreću i ponovo bez većih tragova varoe. Na nekim smo pak lokacijama ipak kao u njeno zlatno doba dobili dojave da 'sipa kao iz kabla. Zanimljiva će biti usporedba s drugim područjima države, kao i mišljenja stručnjaka. Znakovito je i što doznajemo da ponegdje ponovo ima značajno američke gnjiloće legla. Čuli smo o njoj na godišnjoj skupštini, ali se nitko ne javlja da mu se pomogne stručnim povjerenstvom koje smo osnovali. Proučiti je i novi pravilnik o veterinarskom nadzoru, a koji daje daleko veće ovlasti kontrolnim pregledima pčelinjaka. Pričekati je još poneki dan da vidimo što se događa s dva izrađena projekta pa o tome kasnije. DK, 22.rujna 2013.
|
