( prisjećanje na događaj od 18.studenog 2000.god., objavljeno u HP 1/2001.)

Posljednji okršaj s varoom

Studeni je mjesec za posljednji i najsigurniji tretman protiv nametnika varoe. Zajednice su bez legla i varou je ukloniti primjenom otopine oksalne kiseline. Kojom metodom je aplicirate odlučite sami, a ja ću nastaviti s metodom nakapavanja rastvorom od 4,2% do 50 ml po zajednici.

Što nam pčela danas radi?

Kao da je kalendar požurio. Stigla jesen, a vrijeme za kratki rukav. Južina. Neće se ni listu šume požutjeti.

9.OCJENJIVANJE MEDA POŽEŠKO-SLAVONSKE ŽUPANIJE
Danas je u Multikulturnom centru u Lipiku dovršeno ocjenjivanje medova požeško-slavonske županije. Nakon što je prethodno izvršena fizikalno-kemijeka i peludna analiza i to po prvi put u Zavodu za javno zdravstvo PSŽ organoleptičko ocjenjivanje izvršilo je uvaženo povjerenstvo u sastavu:

Ferragosto
Na nedavnom pčelarskom okupljanju u Baranji reče na kraju jedan iskusni pčelar: „Idemo doma razbuditi pčele, ništa ne rade!“. Paklene temperature su dovele zajednice u stanje jadne paše, tek jutrom ponešto peludi, predvečer slabi pročisni izlet, a ostatak dana čuvaju leto. Čak ni na pojilici nema mnogo pčele.

Sredina je ožujka i vrijeme je da se pčele počaste svježom peludi i novim nektarom. Odlično su se vezale generacije pa su nove ovogodišnje pčele preuzele ulogu izletnica.

SLATKI 'OKUSI JESENI'

Završnica ovogodišnjeg Ocjenjivanja medova u požeško-slavonskoj županiju odigrala se svečano dana 11.studenog 2017.god. na manifestaciji 'Okusi jeseni' uz mnoštvo građana koji su napunili pješačku zonu oko 'banane' između desetaka štandova OPG-ova i uz martinjsko krštenje vina ovogodišnjeg kuma g. Jurkovića, vinskog kardinala Bauera, te uz požeške gradske i županijske dužnosnike.

Radovi na pčelinjaku su iza nas. Osobito važan posao je bilo tretirati pčele oksalnom kiselinom kao najsigurnijim sredstvom za uklanjanje varoe na zimskim generacijama pčela. Pregledali ste efekte tretmana i zabilježili u dnevnik pčelinjaka, a nemojte propustiti priliku označiti si 'rekordere' gdje su padale na stotine ili čak tisuće varoa. Možda te zajednice i prežive zimu, ali im svakako prvom prilikom zamijenite matice. Ne samo da su pčele na kojima je parazitirala varoa kraćeg životnog vijeka i smanjenog imuniteta već su te zajednice na pčelinjaku nepoželjne za moguću reinvaziju varoom. Naime, pčela oštećena od varoe ima slabiju sposobnost snalaženja pa se i češće zalijeću u druge košnice gdje usput raznose nametnika i u otpornije zajednice. Šlampav susjed ili odbjegli roj u šumi drugi su problem jer je tiha grabež glavnim uzrokom 'podjele' varoe i na uredno liječenom pčelinjaku.

Rujan je na pčelinjaku ugodno vrijeme. Dovršiti je zaštitu od varoe, a napokon je prestala prihrana zajednica za zimu. I ove godine smo nosali šećerni sirup već od srpnja. Bez njega pčelci i nisu dospjeli stvarati višak iz okoliša jer je vegetacija na suši i sama zijevala za vodom. Samo je rijedak korov davao skromne tovare peluda da su mlade zajednice uz prihranu sirupom mogle držati leglo i na 8 okvira još početkom kolovoza.

Eto toliko o klimi, na sve strane se o tome govori, pa kao, prosjeci otišli samo kojih 2-3 stupnja i napravili totalnu pomutnju. Voće prisilno zori, a tek šuma iz dubljeg tla povlači rezerve vode. Još nismo doživjeli zabilježen požeški Cº maksimum iz 1949.( vidi, ja sam se rodio te godine!). Vegetacija livada i travnjaka je stala, ljetna paša na zlatošipki prestala i taman je za herbar (suha!), bijela djetelina izgorila, čak i divlja mrkva je suha. Preostala je još samo cikorija ili nam je draže ime vodopija, ponegdje kažu i konjogriz. Suša je strašna. Metvica još nije ni procvala. Velika vrbica je tek ukras na travnjacima. Na pojilicama uz pčelinjak je gužva od ranog jutra kao na naplatnim kučicama u Lučkom. Grabež je za vodom.

Dovršava se lipanj s ocjenom OSREDNJE ( na granici sa SLABO!). Ipak, i to je dobra ocjena za prinose na amorfi, lipi ili kestenu na saharskim vrućinama isprekidanim pljuskovima, tučom ili vjetrovitim danima.

Njegov život s blagim pčelama i pčelarima
Sjećanje na Hermanna Pechhackera

Parafraziram naslov audiozapisa 'Mein Leben mit der sanften Carnica-Biene' britanskog dopisnika iz Welsa koji je snimljen posljednje godine života doajena znanstvenika doc. Dr Hermanna Pechhachera u njegovom domu u Lunz am See, a koji se ne prestaje slušati od njegove smrti 10.srpnja 2016.god.