CROATIAN CARNICA ASSOCIATION -
I N I C I J A T I V A
Prepoznatljivost jedne države započinje njenim osnivanjem za koje je ponekad potrebit rat.
Dalje funkcioniranje i uspjeh razvoja ovisan je o naizgled manje burnim događajima koja su slijed misaonih odluka i umješnosti populacije koja je osnovala državu ,a koja svojim znanjem i radom osigura potpunu samostojnost. Uvođenje pak demokratičnosti u mentalni sklop pojedinca je proces kojeg treba učiti.
Hrvatsko pčelarstvo se još izvlači iz porođajne posteljice i prilično nesigurno fokusira svoju sutrašnjicu, trošeći na različitim pozicijama preostale bivše svjetonazore. Očekuje primarno ponajviše će kroz funkcioniranje državnih upravnih tijela brzo dostići svjetske korake i standard, a ova pak kroz nesporne mjene svojih strategija nepovratno gubi energiju, novac i vrijeme, samo gomilajući usput svoju samooplodnu administraciju.
U svim modernim europskim državama postoje pčelarski savezi ili udruženja interesno vezanih građana, a koji su, poglavito zbog multidisciplinarnosti pčelarstva, slojevito umješnog i obrazovanog članstva , kao i nezaobilazne namjere države da nad njima ima neki vid kontrole, uglavnom nedjelotvorni. Kvalitetnije funkcioniranje tih asocijacija je nemoguće jer iziskuje skup administativni i stručni aparat koji vremenom postaje sam sebi (skupa) svrha, a sam delegatski princip glavnog rukovodnog tijela i nije prirodno skladno utegnut zbog različitosti uvjeta iz kojih delegati dolaze.
Iz ovih je razloga, i ne samo u pčelarstvu, moderno civilizacijsko organiziranje poseglo za različitim oblicima interesnog strukovnog, ali neprofitnog organiziranja u ponajprije udruženja građana što je tzv. razvoj civilnog društva. Ova udruženja leže na nekolicini financijski i politički neovisnih građana, hrabrih i samozatajnih entuzijasta različite stručnosti .Oni su svjesni da ne mogu sami promijeniti ništa u kratkom roku, ne obećavajući nikome brz oporavak ili promjene, ali svojim programom kroz dugogodišnje postojanje nesporno pridonose osobnom boljitku sebe i svoje države u cjelini. Time im je postojanje fokusirano nekim specifičnim, tzv. višim ciljevima. Odgovorni su sami sebi, ne bira ih izborna baza, pridonose svojim sposobnostima, znanjem, umijećem, povezanosti s drugim subjektima, a na to troše upravo onoliko svog vremena koliko im je na raspolaganju. Ne očekuju osobna priznanja ili profit na kratku stazu. To se kapitalizira na drugim tzv. poduzetničkim razinama, a koje u svim državama imaju svoju zakonitost - profit, pa bilo od koga i kako dolazi.
Profit je pokretač cijelog niza modernih istraživanja koja čak zadiru u strukturu genetskog koda živog organizma, mijenja ga i bolje prodaje od prednika. Tek je manji usputni proizvod prekodiranog organizma namijenjen u humano opravdane svrhe. No ova znanost je nezaustavljiva i ipak toliko potrebita kao priprema za odgovor na narušenu prirodnu konkurenciju, što je posljedica trgovine svim biljnim i životinjskim organizmima , ma gdje su na svijetu proizvedeni, ali i povećanjem broja njhovih neprirodnih antagonista usput.
Iz ovih razloga i svjesne rizika i troškova, bar u onim segmentima bioasocijacija gdje je to još moguće,moderne države ili njihove unije favoriziraju domicilne svojte. Ovo producira potrebu sužavanja kakvoće putanje prirodnog tzv. Gaussovog zvonolikog oblika krivulje nasljednih osebina postojećeg genofonda.
Ovo je sporiji, ali pouzdaniji put od uvođenja novih boljih stranih ili heterozisom dobivenih vrsta te klonova u svoj dio biosfere. ( Hrvatsko šumarstvo npr., temeljeno je tom logikom već rutinski, prilikom radova odabira stabala za sječu u proredama, tzv. prethodnom prihodu u mlađim dobnim razredima šumskih asocijacija)
U pčelarstvu svijeta je najpriznatija rasa pčela siva pčela medarica ,lat. Apis mellifera carnica. Njeno prirodno rasprostranjenje je centralna Europa. Na sjeveru, jugu i prema istoku nalaze se već prilagođene druge pasmine, ali i manje značajne kao dobre medarice.
Susjedna Slovenija diči se ovom pčelom imenom " naša kranjska pčela". Austrija i južna Njemačka će također reći da je to njihova "karnika". Hrvatska ima svoju prirodno raspoređenu, neinficiranu križanjem genima drugih pasmina i hibrida hrvatsku sivu pčelu. Zahvaljujući njenoj kakvoći, ali i izvjesnom izolacijom od trgovačkih lanaca ovim materijalom, isključiva je pasmina na našem prostoru.
Upravnim mjerama (Hrvatski gojidbeni program za pčelarstvo, 1994.) i politikom poticanja hrvatske su vlasti proteklih godina ipak stvorile osnovu za uvođenje proizvodnje pčelinjih matica za tržište. Danas se u Hrvatskoj proizvodi više od 50 000 pčelinjih matica kod registriranih uzgajivača. U odnosu na susjednu Mađarsku, koja je u pčelarskoj kondiciji oko 6-7 puta jača od hrvatske produkcije (meda) , proizvodi se svega 20 000 matica. To će reći da smo količinu u stanju proizvesti pa i nastaviti povećavati uzlazni tijek ove proizvodnje. Međutim, zaostaje temeljita briga o trajnom poboljšanju njene genetske kakvoće koja se traži u uzgojnim linijama i ogleda kroz mirnoću pčela, radinost, rojidbeni nagon i tolerantnost na bolesti.
Ovo je posao od iznimne važnosti. Iako je samom uzgajivaču već jasno da jaja za potomke već uzima od provjerenih matica, on u sadašnjem upravnom funkcioniranju selekcije i ne dobiva povratnu informaciju o boljim ili lošijim linijama matica koje proizvodi. Bilo je potrebito proći i godina da se pčelari naviknu konzumirati ovu proizvodnju ( kojoj je indirektno i pomoglo stradavanje pčela od varoze!).
Ne usudim se tvrditi u kolikoj je mjeri analiza zasnovana na sadašnjem modelu provjere genetske jednoobraznosti i kakvoće dostavljenih uzoraka zaista i pozitivno funkcionirala, dovodeći od pčelara, korisnika proizvedenih matica, informaciju i uzorke te koliko su zaista utvrđene laboratorijske korelacije kroz analizu kubitalnih indeksa i fenoloških osobina.
Nedavni privatni boravak osnivača Austrian Carnica Assotiationa dr Hermanna Pechhackera u požeškim pčelarskim krugovima iskorišćen je i za neoficijelne razgovore na temu selekcijskog uzgoja koji može ići uz isti u Austiji i Njemačkoj.Snimljen razgovor prenosim u cijelosti:
(Na moje pitanje da li je opravdano organizirati Hrvatsko udruženje uzgajivača sive pčele kao hrvatsku paralelu ACA i DCA udruženjima, odgovoreno nam je ovako):
Uzgoj i selekcija je najbolji put za napredak u pčelarstvu. Uzgoj i selekcija mora biti učinjena na jednoj pasmini.U našem kao i vašem slučaju to je siva pčela. Druga važna točka selekcije je suradnja. Selekcija bez suradnje ne funkcionira. Suradnja na razini Austije je dobra, a na međunarodnoj razini još i bolja jer ACA ima dobru suradnju s Njemačkom, Čileom i Južnim Tirolom (Italija).
Hrvatsko udruženje, da bi krenilo s takovim uzgojnim programom kao ACA treba duže vremena za postići dovoljan efekt. Smatram da je potrebno i 10 godina rada na razvoju.
Već je bilo prije nekoliko godina razgovora o istom s prof Kezićem i mr Dražić na temu selekcijskog programa u Hrvatskoj i suradnji s ACA. Za to međutim treba vremena.
Najbolji put je da se osnuje nevladino neprofitabilno udruženje uzgajivača sive pčele, entuzijasta voljnih raditi i razvijati uzgoj. Takovo udruženje, kada ga budete osnovali, može dobiti infrastrukturnu podršku od ACA ( sve metode i sve što nam se može pružiti).
Gđa Pechhacker je dodala još jednu važnu misao: Početak uzgojnog programa mora krenuti od uzgajivača, a nikako od državnih institucija.
Ne zanemarujući činjenicu da smo svjesni mogućnosti hrvatskog pčelarstva u EU, posebice zbog prorodne raznolikosti, mogućnosti uzgoja i korišćenja prednosti bogomdane rente položaja geografske širine i klimazonalne povoljnosti, riječi ovog svjetskog pčelarskog autoriteta i sklonog prijatelja Hrvatske i mnogih pčelara osobno - poruke su od jasnog značenja.
Smatram da je prestalo postojati uvjerenje kako ćemo samo kroz institucije upravnog, političkog, obrazovnog ili masovnog (?) okupljanja pčelara u jednom ili više saveza, sveza ili udruženja, dočekati ukupni uzgojni pomak. To je ključni prioritet i uzgojni pomak. Mjerenjem, praćenjem i analizom svojih rezultata u uzgoju kvalificirati će nas za susjedna tržišta. Uz osobni uspjeh u uzgoju i sam će hrvatski pčelar tu naći trajni interes.
Slijedeći boravak G.Pechhackera želimo dvostuko iskoristiti.Uz predavanje i buduću suradnju na problemu suzbijanja Erwinie o kojem će govoriti na Danima jabuke Požega 2003., (17-18. listopada, 2003. u Županijskom centru u Požegi ), pozivam dio izraslijih pojedenaca hrvatskog pčelarstva na inicijalni sastanak za osnivanje HRVATSKE CARNICA ASOCIJACIJE.
Prihvaćajući svaki prigovor da smo najveći dio pojedinaca koji mogu sudjelovati u ovom poslu i zbog mog osobnog nepoznavanje, propustili pozvati na ovaj praktično dogovor, pozivam vas očitovati se o ovim promišljanjima i djelatno sudjelovati u njima.
Ograđujem se odmah onih namjera i mišljenja koje mogu dovesti do asociranja kako je ovaj skup osnivanje nekih novih i sličnih saveza i molimo nesudjelovanje u takovim problemima.
Sastavio: Davorin Krakar, dipl.ing.
U Požegi,
12.listopada,2003.