Kakvoću genetskih svojstava matica osjeti svaki pčelar. Mnogi su i ove bagremove paše poželjeli da su im sve matice baš kao one koje su im stvorile zajednice koje su donijele 3 – 4 nastavka bagremovog meda. I Vitomir se našao u tom pitanju kada mu je zajednica na vagi donijela preko 50 kg bagrema. A prosjek pčelinjaka mu je bio 25 kg izvrcanog meda ! Za isti posao pčelara, za cijelu polovicu manje. Da li možete izjednačavanjem zajednica prije glavne paše dobiti dovoljnu uniformiranost ? Da, privremeno.
Drugi jedan naš mlađi pčelar ne mora se uopće brinuti da će mu netko pokrasti pčele. U svom pčelinjaku još uzgaja jednu maticu ( kažu iz susjedne bosanske Posavine ) koja sa svojim stražaricama čuva pčelinjak na 100 m uokolo, pa i od njega samog. A odličan je i radnik. Legla, pčela i meda kao u priči. Zdrava zajednica 'ko dren' , ali božepomozi za rad na pčelinjaku – dežurni dosadni zaštitar.Sjećam se da je Rudi s Lošinja tada koristio trik da otvori sve zajednice odjednom pa ubrzo svaka čuva svoju zajednicu.
Poznata je tehnologija pčelarenja na repici kada naši nomadi jednom tjedno kopaju po plodištu i skidaju matičnjake. Poneki stacionirani će dočekati i rojidbu pa se zabaviti Sneglerovom daskom. Slijedeći primjer je jedan naš dragi kolega uzgajivač matica, koji će reći ' pa neka se roje !', kao, to je dobar znak da je zajednica zdrava i na dobroj paši. Napokon, i rojevne matice nastale iz izobilja su najbolje nesilice, dodati će pak naš kutjevački doajen.
Zatim, čest je slučaj da se mlade lanjske matice iz selekcije, i uz isti tretman kao i one starije, raznesu tek nakon bagrema, pa kada ste ih već mislili otpisati i zamijeniti, pod poklopcem nađete more pčele i šutke oprostite uzgajivaču i pomislite da ste možda vi tek sada osigurali zajednici sve one aminokiseline i sl.
Dodati je ovom lamentiranju i pitanja koja se čuju iz znanstvenih pčelarskih krugova u svijetu. Ciljana selekcija kroz 10 do 20 god. nesumnjivo donosi sužavanju kakvoće matica na one točke interesa koje su primarne za pčelara: radinost, mirnoća, brzi proljetni razvoj, smanjen rojidbeni nagon, higijenske navike vezane za prepoznavanje varoe, prezimljavanje u malom klupku pa time i manje potrebe za rezervnom hranom.
Znanstvenici se već pitaju da li je sužavanje ekološke amplitude i uniformiranost genofonda ujedno i klopka u kojoj se nađemo sa svojim pčelcima u momentima krize izazvane modernim šokovima okoliša i tehnologija pčelarenja.
No kada imate priliku motriti svoje pčelce kroz 2 godine i primijetiti one zajednice koje su već prve proizvodne godine dale maksimum u svim pašama pa to i ponovile slijedeće godine, razmišljanja kao i Vitomirova vas natjeraju da uzmete genetski materijal baš od te zajednice. Sjetite se da je ta zajednica prva na pčelinjaku krenila u pašu prve peludi još u veljači, da je prva u proljeće napunila nastavak s leglom, da je na prvoj nektarnoj paši stvarala medne vijence, da je prva u jutro i zadnja u večer započela i završila aktivnost, da je pred letom uvijek živost poput one kada se zajednica uljeni za pašu, a priprema za rojidbu, da nikada niste našli matičnjak u njoj, da je donijela 3,5 nastavka bagremovog meda, da je pad varoa od prirodne smrtnosti minimalan, a od tretmana najmanji, i da je mirna kod pregleda da s lakšom cigaretom buraš po plodištu i u sumrak. Čisti poželjni parovi alela.
Pa koliko god su šanse 50-postotne da će se loza nastaviti uzeti je ovu maticu za novu uzgojnu liniju. I učinili smo to Ivo i ja s nadom da se neće kćeri naći baš s onim ljutitim trutovima onog našeg mladog pčelara.
Nismo kompetentni i nemamo namjeru komentirati aktuelnu hrvatsku razinu selekcije već samo poželjeti da se i u ovoj pčelarskoj specijalizaciji postigne najviši međunarodni brend. Poželješe ovog proljeća i neki Rusi s Krima probati naše matice kod njih. Vidjeli ljudi unose na web-u pa 'ajdmo i kod nas tako. Malo je nedostajalo da ona ljuta ne završi u kavezu za Rusiju (šala !).
d1_640
Uz svoje 'G-serije' naš Ivo sada ima i 'D-1' matice.
Oplodnjaci prve serije nove linije u selekciji na fotografiji
DK, 14.lipnja 2011.