I na stotinjak metara od prikolice ista slika
Kaos koji se otvara u prirodi narušenom klimom, predoziranim reziduama pesticia, oštećenog imuniteta sveg živog u biosferi, od mikroorganizama do čovjeka, u staloj utrci za profitom, od poljoprivrednika do proizvođača i dilera pesticia, od znanstvenika koji ih koncipiraju i stvaraju njihove perfidne solucije, a koje važe za zaštitu od sveg nepoželjnog u proizvodnji hrane, do znanstvenika koji imaju protumačiti svu sinergiju djelovanja kada neka od nekontroliranih osebina pesticida izmakne kontroli. Pa im još netko i ukrade pčelinje zajednice iz pokusa kojim se dokazuje akumuliranje neonikotinoida ( ovih dana u Engleskoj).
Dodati je ovom nizu toliko sveprisutniju pojavu svih mogućih alergijskih reakcija osobito kod mlađih generacija pučanstva dok se mi stariji, koji se još sjećamo kako je bilo moguće piti rijeku Orljavu kod Požege, praviti starcima bevandu od vode iz Veličanke, a reče mi i pajdaš da se toga sjeća i na neretvanskoj delti. I nismo se razbolili niti bili žedni, a profit je danas dozvolio da se na deklaraciji hrane sada ne navodi sastav konzervansa već samo nabroje „E“-ovi. I tako je potrošač maksimalno zaštićen i tobože, nije prevaren niti obmanjen.Tzv. konkurentnost provocira slijed stvaranja brze rezistencije bakterija, gljiva i insekata ,sve više novih spojeva i njihovih kombinacija, neuništivih sistemika i u koncentracijama koje osiguravaju punu djelotvornost i bez 1000 lit vode za tretman po hektaru, nonsens, 'za vaše zdrave proizvode'(!)
Ovdje govorimo samo o jednoj nezamjenjivoj karici u proizvodnji hrane i nositelju nazamjenjive funkcije u lancu održavanja biodiverziciteta biljaka koje se direktno i ne koriste za hranu, ali su u prirodnim asocijacijama livada i šuma . Dakle govorimo o pčelama. Svjetska javnost je posljednjih godina senzibilizirana mnoštvom znanstvenih radova, emisija na TV i radiju, čestim prilozima u svim medijima, američkom pričom o CCD-u (Collony Collapse Disorter), europskom pričom timova znanstvenika tzv. Collos (od Colony Losses) i ponajviše pčelarima cijele Europe koji bezuspješno vrište posljednjih 15-tak godina nastojeći u uređenoj EU imati odgovorno, savjesno i održivo stanje u prometu pesticida i sjemena 'zaštićenog' od svih zala, pa makar i preotrovnog za ukupni okoliš, ali tvrde, neotrovnog za čovjeka. Da ne bi !?
Sjećamo se francuskih pčelara (1998.) koji su nakon tri godine dokazivanja uspjeli dokazati štetnost za pčele od sjemena kukuruza tretiranog famoznim Gaucho-m ili Poncho-m. Onda slijedi cijeli niz istih događanja ubijanja pčela po Švicarskoj, Njemačkoj pa evo nedavno i u Sloveniji.
A Hrvati, u žurbi, spremni za EU, slušaju još reklame za sjeme zaštićeno prozvanim pesticidima. Prepisuju se 'Directive EU' i u nacionalne pravilnike i liste dozvoljenih ...., a nitko se ne usudi prigovoriti ubitačnim svojstvima kemikalija podvaljenih domaćem agraru, da valjda ne uvrijedimo nekoga na putu u EU. K tome brzamo s primjenom tzv. dobre poljoprivredne prakse i vješto šutimo da nam svaki građanin, dida ili dijete čak, može kupiti opasan otrov u trgovini i to bez ikakvog traga gdje će se primjeniti. Preporučam pogledati web stranice švicarskog pčelarskog saveza o popisu korištenja antibiotika u pojedinim mjestima, a gdje se provodi zaštita od bakterije Erwinić. Možda netko shvati da to treba činiti i sa svim drugim sredstvim, a pčelari već dobro znaju i s kojim.
Cijeli sustav nadzora, od znanstvenika koji su ga smislili, proizveli, distribuirali,reklamirali, i trgovaca koji su ga nabavili, preko onih koji su ga odobrili, pada na naputku o korištenju sredstva i frazi: Prije uporabe obavezno pročitati uputstvo o korištenju. Bilo bi korektno dati uz naputak i procjenu kolateralne štete.
Pa onda nije niti čudo da se i u požeškom kraju događaju ubistva pčela. Ove smo godine prvi put to imali , istina u tragovima, na uljenoj repici. Za suše su pčele posjećivale mlake vode kod kojih je ispiran atomizer , a u kojem je prethodno bio jak insekticid. Srećom, pčelar je to odmah primijetio i pobjegao iste večeri iz tog predjela zajedno sa svojim prikolicama pčela.
No, prošla je i zaštita repice pa nije bilo više straha, osim u područjima voćnjaka i vinograda gdje su sada u tijeku zaštite od štetnika nakon cvatnje ili pred cvatnju vinograda.
Kolega Benčić dipl.ing. je 'stari vuk' u pčelarstvu i znane su mu klopke gdje mogu stradati pčele od uporabe pesticida, posebno jer je večinu svog netom završenog radnog staža u 'Hrvatskim šumama' proveo u vinogradarskom kraju u Kutjevu. Zato je s povjerenikom za pčelinje paše i odabrao lokaciju koja je dovoljno udaljena od kutjevačkih vinograda, istočnije, u šumi Južne Krndije, iznad malog sela Jasik.I evo ti zla. Očišćene košnice od meda repice i proljetnica, u dvije pune prikolice preseli na bagremovu pašu. Pčelinje zajednice razvijene na radni maksimum, spremne za glavnu pašu koja je tek započela.
Već slijedeći dan primijeti ponešto pčela koje dezorjentirano pužu oko košnica da bi zatim uginule, ali je tek drugi dan shvatio da su mu pčele zatrovane jer ih je bilo sve više koje nemoćno plaze po zemlji, pokušavaju poletjeti, padaju na krila i umiru. Svi smo vidjeli kada to učinimo doma muhama.
Ispod šume, na nekoliko stotina metara su poljoprivredne kulture, kukuruz koji je nikao do 15-tak cm uzrasta i manji voćnjaci. Tu je pčela našla potrebitu vodu i kobno stradala.
Svjestan gore navedenih problema nije niti pozvao inspekciju ( a koju ?), a niti obilazio mogućeg seljaka . Nakon 4 dana snuždenog promatranja i nemoći razumno reagirati, usudio se pregledti zajednice i u košnici. Na sreću još je ponešto živih pčela, uglavnom samo mladih, tek rođenih, tu je i matica. Ostaje mu nada nije došlo do kontaminacije i da će pomor stati pa će se zajednica napuniti i pčelama izletnicama da one posjete bagremov cvijet koji im se nudi ispred leta košnica. Pašna godina mu je izgubljena. Mi te Perica razumijemo, ako ti to što znači.
Iz ovog je i logična reakcija jedan zaključak:
Raspored pčelinjaka pčelari rade radi sebe samih i za sebe same. Nije li slijedećih godina činiti ovaj raspored dostupnim javnosti, posebice vlasnicima poljoprivrednih imanja i savjetodavnoj službi. Naš je interes da to oni znaju i onda kada im pčela više ne treba za šljivik, višnjik,repicu ili vinograd. I neka ti je to Perica utjeha da od ovog pomora pčela mislimo drugačije, a u udruzi i udrugama Požeštine nalazimo još jedan interes raditi i očuvati naše pčelce. Za to nam ne treba ni pomoć izvan udruge, koja je i tako bila mizerna.
Poluprazne zajednice
20.svibnja Perica mi javlja da se pomor pčela letačica nastavlja.
Tekst i snimke DK
14/15. svibnja 2011.