Kroz projekt Gimnazijski ekološki laboratorij ( kratica GEL) dovršenom u prvoj polovini ove godine svoje su mjesto dobile i pčele i pčelari. Upoznajući se sa suvremenom problematikom uzgoja pčela voditelj projekta, prof. Žanetić , je simpatično sintetizirao današnji odnos pčelara i pčela riječju - paradigma ( više na www.gelnet.hr). U svakom je slučaju za pozdraviti da je i ova obrazovna institucija dala pčelama i pčelarima svoju pozornost, osobito što je pčela u ekološkoj svijesti prikazana kao faktor bez kojeg nema ni proizvodnje hrane niti diverziteta okoliša. U narušenim klimatskim uvjetima i promjenama u okolišu koje je izazvao čovjek svojim trošenjem prirodnih resursa pčelariti je sve teže pa je zahtjevnost za dobro upućenim pčelarom sve prisutnija.
Ta paradigma osobito dolazi do izražaja krajem ljeta. Sada je vrijeme kada prestaje period ,kako to za mene neprikladno poneki volje zvati – medarenje i nastupa vrijeme najvažnijih radova kojima pčelar osigurava nesmetano prezimljenje zajednica.
Primarnu zaštitu od varoze sada privodimo kraju vađenjem zaštitnog sredstva iz košnica. Ne zaboravite popuniti propisane obrasce za praćenje djelotvornosti primjenjenog veterinarskog sredstva. U rujnu je i dovršiti prihrane i ne trošiti više ove generacije mladih pčela. Za sve pčelare koji su još nesigurni u tome preporučam pročitati prilog iz 'Hrvatske pčele' br. 9 autora Puškadija-Kovačić.
Napraviti je i inventuru zajednica s kojima ćemo ući u zimu, zaštiti viškove izgrađenih okvira ( preporučam odlično novo sredstvo larvicid B 401) , a staro saće pretopiti za reciklažu. Uskoro će s prvim mrazevima i sezona seobe miševa i voluharica pa je zaštititi leta češljevima uz redovito postavljanje otrovnih mamaca na pčelinjaku.
Završnu zaštitu od varoze učiniti je krajem listopada ili početkom studenog otopinom oksalne kiseline. Tu je za reći da su najnovija istraživanja pokazala da oksalna kiselina značajno smanjuje pojavu nozemoze u zajednicama.
Uz nastup faze stolarenja i održavanja postojeće opreme donijeti je i možda najvažniju odluku kako raditi na vlastitom usavršavanju svog znanja. U ovo vrijeme brzih tečajeva s 'jubita' česte su pogreške kod pčelara pa onda i stradavanje zajednica bilo od pčelinjih boleština, otrovanja prihranom ili nazovimo, liječenjem. Ne manje važna je i odluka ( ujedno i obveza) dati uzorke medova na analizu. Nismo baš u udruzi visoke želje za nastup na nekom od sajmova i natjecanja u zemlji ili izvan nje, a hendikep je i biti u županiji gdje se taj medijski cirkus ocjenjivanja i ne podržava.
Kroz sudjelovanje u europskom projektu CSI Polen s dva naša pčelinjaka odlaze podaci o raznolikosti i intenzitetu peludne paše u Požeštini. Nama je to primarno važan podatak koliko je ostala raznolika peludna paša. U vrućem i sušnom ljetu vegetacija je gotovo bila stala pa s tim i izvori peludne paše važne za dinamiku održavanja novih generacija pčela. Najkritičnije je bilo početkom kolovoza, ali je nakon dva kratka kišna razdoblja s oko 30-tak lit. kiše ipak donekle pruženo pčelama pronaći jutrom peludne paše. Već krajem kolovoza našlo se 10-tak vrsta peludnih krupica na češljevima letačica.
Uz već spasonosnu peludnu pašu sa zlatošipke oporavila se i procvala je i paprena menta. Njoj smo zato i dali naslovnu fotku.
DK, 7. rujna 2015.