PREMINUO JE MILAN JUNG

PREMINUO JE MILAN JUNG

Osnivač naše udruge g. Milan Jung preminuo je danas u svojoj 95. godini nakon teške bolesti. Sahrana će se obaviti u subotu 23. svibnja na gradskom groblju u Kutjevu u 14 sati. Odajmo Milanu posljednji pozdrav.

Prisjetimo se priloga gđe Lidije Galić iz 2015. www.034portal.hr

FOTO: Lidija Galić

19.02.2015. | Lidija Galić PREGLEDA: 9456

"Da se ponovno rodim, opet bih bio pčelar. Pčele su dobre i volim ih, a i pčelari su dobri ljudi – kroz suze i pomalo nostalgično kaže 89-godišnji Milan Jung iz Kutjeva, pčelar koji je prije 41-u godinu osnovao i dao ime današnjoj udruzi pčelara "Zlatna dolina".

Milan se, kaže, rodio s pčelama. Otac mu je bio pčelar i otkad zna za sebe i one su tu.

m.jung1zd

- Imao je otac oko 150 košnica. Već kao mali pomagao sam mu, ali me s 15 godina zadesio onaj nesretni rat. Rodno sam Kutjevo zamijenio Banatom, a tamo je i počeo moj pčelarski put – kaže Milan. Prisjeća se dana kad se pčele u "kasarni" u Beloj Crkvi, u kojoj je radio kao vojno lice, napravile roj na drvetu.

- Svi su se razbježali, a meni je bilo tako drago što su pčele tu. Uzeo sam pletenu korpu za smeće i zamotao je u pregaču od kuhara. Na stol su mi stavili "hoklicu" na koju sam se popeo i polako ih skinuo. Ostali su samo promatrali s pristojne razdaljine. Bile su to moje prve pčele. Od njih je sve krenulo – prisjeća se Milan davne 1955. godine. Tada je znao da će se pčelarstvom baviti cijelog života.

Vrlo rano je umirovljen, a kako nije imao nikakav zanat odlučio je završiti jednogodišnju pčelarsku školu u Novom Vinodolskom. Mjesečno je školarinu morao plaćati 600 dinara, što je bilo u visini jedne liječničke plaće. Obitelj je bila velika, a mirovina mala pa je zatražio pomoć od predsjednika općine Kovin. Općina mu je platila školovanje, a čekao ga je i posao u tamošnjoj pčelarskoj trgovini gdje je trebao brinuti i o 60 košnica zadružnih pčela. Dok je pohađao školu pretplatio se na hrvatski pčelarski list "Pčela" koji će poslije biti presudan za osnivanje požeške udruge.

m.jung2zd

Dok se školovao, zadruga u Kovinu je prodana. Milan je u to vrijeme imao 12 vlastitih košnica i kako je bio bez posla odlučio je živjeti od pčelarstva. Ubrzo je broj košnica povećao na 110.

- Išao sam raditi gdje god sam stigao. I kosio sam i kopao i svašta radio dok nisam uspio skupiti novac za košnice. Otac mi je pomogao oko pčela, ali košnice sam morao kupovati – kaže Milan. Srce ga je oduvijek vuklo natrag u Slavoniju.

pc.udr.zd

- Nema tamo paše za pčele kao kod nas u Slavoniji. Nema takvih šuma kao što su nekad bile u kutjevačkom kraju. Rekao sam ženi jednog dana da idem u Požegu tražiti stan. Imao sam sreće više nego pameti. Otišao sam u tadašnji garnizon i pitao mogu li, kao vojni umirovljenik, dobiti kakav stan jer se sa suprugom i četvero djece želim vratiti u rodnu Slavoniju. Vrlo brzo se našao krasan dvosoban stan iznad tadašnje Name. Preselio sam svoje pčele i svoju obitelj u Požegu. Poslao sam tada u Zagreb u uredništvo "Pčele" pismo u kojem ih obavještavam da sam iz Kovina preselio u Požegu i da mi časopis od sada šalju na novu, požešku adresu. Glavni mi je urednik odmah poslao pismo u kojem mi je rekao da će doći u Požegu jer žele osnovati pčelarske udruge po cijeloj Hrvatskoj. Tako je i bilo. Došli su u Požegu, sve smo dogovorili i s prijateljem Matom Mundukovićem sam se bacio u akciju. Obišli smo Čaglin, Veliku, Pleternicu i druga mjesta te pozvali ljude u udrugu. Osnovali smo je 7. ožujka, mene su izabrali za predsjednika, a na moj se prijedlog udruga zove Zlatna dolina – prisjeća se Milan.

m.jung3zd

Na kraju je ipak stan u Požegi zamijenio kutjevačkim te se vratio u rodno mjesto. Imao je tada oko 200 košnica i, kaže, sasvim lijepo živio. Od prodaje meda je napravio i obiteljsku kuću.

Iako mu je 89 godina i dan danas se bavi pčelarstvom. Ima 30-ak košnica u šumi iznad Kutjeva. Kad krene sezona redovito svojim motorom, jer auto nikad nije imao, odlazi gore i sve poslove oko njih još uvijek radi sam.

- Može se od pčela sasvim dobro živjeti. Dovoljno je 150 košnica. Sve preko je previše, čovjek se umori, a ne dobije puno više meda – poručuje mlađim pčelarima Milan.

- Znate, svaki je med dobar, svaki je sladak i svaki je zdrav. Bilo je znanstvenika koji su proučavali što je to sve u medu korisno, a što ima štetno. Korisnih su sastojaka našli puno, ali ni dan danas još nitko u medu nije pronašao niti jedan štetni sastojak – prepričava vitalni 89 godišnjak kojem će Udruga koju je osnovao prije točno 41-u godinu, te još petorici najstarijih članova, na svečanosti 7. ožujka uručiti zahvalnicu za sve što je učinio za pčelarstvo i pčelare iz Požeštine.

medzd

- Evo, ne možete iz kuće pčelara otići bez meda. Svakog dana jedna žličica i bit ćete zdravi – ispraća nas do kapije Milan te baca pogled prema šumi. Bio je već, kaže, nekidan gore. Išao je obići svoje pčele.

- Zamislite, našle su već koji kukurijek i onakve slabašne od zime već nose pelud. Ma rekao sam već, pčele su jako dobre, a i pčelari su dobi ljudi – ponovio je na kraju.