Bagrem 17.svibnja 2019. poslije ledenih svetaca , Photo by DK
Dobro se sjećam svečane konferencije HPS-a iz 1994.god. koja je bila posvećena 40. obljetnici osnivanje Hrvatskog pčelarskog saveza. Nekolicinu prezentacija započeo je pok. dr. Hermann Pechhacker, svjetski doajen pčelarstva prikazujući ulogu pčele u sveukupnom hranidbenom lancu živog biljnog i životinjskog svijeta na Zemlji. Sadržaj se izlaganja zatim fokusirao na Codex alimentarius za med kao normativni dokument kojeg pčelari Must to follow ( prijevod: moraju slijediti) u deklariranju vrsta meda. Jasno je da u međunarodnom prometu meda mora postojati jasna distinkcija biološkog podrijetla meda, posebice zbog globalne proizvodnje i prometa medu sličnih patvorina kojima je osnov industrijsko fruktozno sladilo, uglavnom iz kukuruza. OK, sve su zemlje u svojim pravilnicima o medu prihvatile ograde u vidu postotaka na slici peludnih zrnaca za sortne medove.
Po struci i afinitetima već tada sam uočio hendikep koji se evo vuče sve do današnjih dana. I nismo ga ni pokušali premostiti. Od 2003. do 2007.god. dostavljali smo dr. Werneru von der Ohe-u i njegovoj supruzi gđi Katharini uzorke našeg meduna hrasta sladuna među ostalim analizama i na detaljnu peludnu sliku. Usput, ovo dvoje znanstvenika su tvorci svjetskog peludnog atlasa sjeverne polutke Zemlje, najrespektabilnijeg znanstvenog izdanja nazvanog 'Celler Melissopalynologische Sammlung', eng. 'Celle's Melisospalynological Collection'. Ovim je iskusnom analitičaru dan neoboriv forenzički adut kod utvrđivanja podrijetla meda ili sličnih patvorina. Suženi priručnici na fakultetima koristili su ovaj atlas za prikaz slika peludi kojih 20-30 najčešće peludi u europskim medovima. U našem medunu hrasta sladuna gđa Katharina je pronašla čak 98 vrsta peludi. E, tu je hendikep kod naših rutinskih peludnih analiza. Nedostaje moguće više zanemarenih biljnih vrsta koje zasigurno sudjeluju u stvaranju senzoričkih svojstava meda. Ističem posebno mnoštvo endemskih biljaka velebitsko-dinarskog područja ili ličkih livada i pašnjaka, a da o jadranskim otocima i ne govorim. Ne manje važne u ukupnoj senzorici su i biljke kontinentalne Hrvatske, kao majčina dušica ili primjerice ljekoviti kokotac, nekoliko vrsta mente i sl.
Nedavni posjet zagrebačkih pčelara Zlatnoj dolini među ostalim je sadržavao degustaciji kojih 7 vrsta vina. Raspoložen iskusni vinar s lakoćom je zabezeknutim pčelarima pričao o senzorici svojih vina. Sve je to rezultat jednog rada kojeg su uvježbali decenijama uz pok. profesoricu Premužić ( Agronomski fakultet Zagreb). Buru komentara pokrenilo je pitanje jedne pčelarke: A zašto mi pčelari nismo to naučili?
Da, nedostaje nam to u našim pričama o medu, kroz dokazive nijanse koje nam med svojim podrijetlom pruža i nudi. A Bog nam je dao osjetilo mirisa i okusa te sada i uređaji za dokazivanje hlapivih komponenti u medu.
Slijedeći povod ovom osvrtu je što su ove godine senzorička svojstva meda na ocjenjivanju odradili i članovi Udruge senzoričara meda. Već je i peludna analiza 'prebacila' čak 12 uzoraka meda ( od ukupno 60 uzoraka) u drugu sortnu vrstu meda.
Dodajem i činjenicu da je na ovogodišnjem riječkom ocjenjivanju pobijedio miješani med lipe i kestena, kao polimorfni, ili kako to Talijani simpatično zovu 'millefiori' (tisuće cvijetova).
Znači li to i početak jedne nove dimenzije senzorike meda nasuprot paragrafskom sloganu '… sukladno glavnom izvoru' i paradigmatskom cjeniku ?
Evo i zašto je dosta uzoraka bagremovog meda 'završilo' u polimorfnim medovima: Bagrem je ove godine cvao jedan cijeli mjesec , od 28. travnja do 25. svibnja. Pogledajte na slici koliko su mu peludnice narasle i stradale na hladnoći i kiši kroz dvije hladne pauze 'ledenih svetaca'.
Davorin Krakar