Zelena smrdljiva stjenica ili smrdljivi martin
Razumljiva je pozornost i oprez naših pčelara na pojavu nekog insekta koji ih možda podsjeća na Aethinu tumidu, hrv.etinu i njenog širenja na hrvatsko pčelarstvo. Na to nas je privukla pojava 'sumnjivog' kukca kojeg većina nije viđala pa smo tijekom rujna i listopada svi raširili oči, ali i zamolili prof.dr. Mirtu Sudarić Bogojević s osječkog Sveučilišta za stručnu determinaciju na čemu joj iskreno zahvaljujemo.
Smrljivi martin je zapravo vrlo poznat insekt i malo nas je koji nismo na svježe ubranom voću ili povrću osjetili njegov obrambeni sistem kada zagrizemo mjesto gdje je on ostavio svoju izlučevinu. I dalje ga nismo znali već smo svi oprezno skidali ga sa zavjesa ili odijela dok njegovu biologiju i nismo poznavali. Ove je jeseni izrazito čest, ali ga znamo samo u odraslom stadiju kao tanku zelenu bubu, a kako ima 5 stadija razvoja u mlađim stadijima doista podsjeća na etinu. Najmlađi stadij je gotovo potpuno crne boje što je i razlog naše pozornosti no već nakon tjedan dana na njemu se pojave bijele, a kasnije žute i crvene točkice. Do 5. stadija nakon 5 tjedana već je potpuno svijetlo-zelene boje i leti dosta slabašno.
Naći će se na povrtnom bilju, voćkama i nekim žitaricama gdje i za sada još ne pričinja znatne štete. Sve generacije su svežderi na listovima biljaka ili povrću ( paradajz i sl.) i prezimljuje u odraslom stadiju uz koru stabala i grmlja, a leglo smo mu našli i pod krovištem na pčelinjaku. Opažanja na poljoprivrednim kulturama, osobito na soji, vršena su na Sveučilištu u Osijeku 2010. god. (Malić et al) povećanu invaziju na rubovima sojinih polja pa i preporučene mjere zaštite. Za sada za pčelarstvo ne predstavlja problem.
Godišnje ima 2 generacije, ljeti u lipnju pa ponovo u rujnu i sada u listopadu.
Snimio sam na slaku nekoliko stadija martina pa nije zgorega da ih pčelari upoznaju.
Davorin Krakar 19.10.2016