na_kestenu_04
Za sjećanje požeškim pčelarima na pašu kestena 2012. na Banovini ( Photo by T.Balen)
Stiže neizvjesna zima
Kako se to ovih dana događalo istočnoj obali SAD-a, gdje stručnjaci kažu da se 'poklopilo' nekoliko meteo uvjeta tako je i godina 2012. u ovim našim lokalnim uvjetima donijela je pčelarima cijeli niz događanja koji su uvjetovali pčelarsku godinu koju bi mnogi pčelari najbolje zaboravili.
Započelo je kasnim mrazevima u prvoj dekadi travnja koji su uzrokovali smrzavanje generativnih dijelova svih voćnih sorata, ali i uljane repice, a što su važne pčelinje paše za proljetni razvoj pčelinjih zajednica. Tada su smrzli i bagremovi proljetni izbojci na svim lokacijama do 250 m/nv. Izgubljena je bila dakle i glavna kontinentalna paša. Uz napor pčelara selilo se na više predjele Požeškog gorja gdje je bagrem ipak izmakao studeni, ali ta je paša trajala 2-3 dana pa je slijedilo dugo kišno razdoblje.
Nakon ovog proljetnog nesklada slijedila je suša. Kestenu, lipi i livadnoj vegetaciji dala je nedoživljen šok pa je i pčela imala tek neznatan unos peludne paše. Za to su vrijeme pčelari nomadi preseli na Banovinu i ponešto 'zakrpali' gubitke glavne paše kestenovom. Sa suncokretom je već bilo drugačije. Rani je suncokret odlično medio, što je značilo na vrijeme preseliti sa kestena i nekoliko dana dati pčeli izdašnu pašu. Oni koji su to propustili, na paši suncokreta su samo profitirali dobro razvijenim zajednicama od solidne peludne paše i neznatnog unosa nektara na temperaturama i preko 40°C.
Meduna hrasta sladuna nije bilo ni za očekivati kao u prosječnim godinama jer je bila vrlo slaba fruktifikacija nakon lanjskog obilatog plodonošenja. I on je ono malo medio, i to noću da bi preko kipućih ljetnih dana posušio se u smolu još na listu. Ipak ga se tek po koji kilogram moglo izvrcati.
Već u srpnju večina stacioniranih pčelara morala je započeti sa stimulativnom pomoćnom prihranom, a krajem mjeseca odraditi i zaštitu od varoe moćnim kumafosom. I to je uz vrlo malu pojavnost američke gnjiloće i jedina dobra stvar godine Gospodnje. Da li zbog združenog apliciranja ili zbog smanjenja količina pčelinjeg legla tijekom ljetne sezone, varou je na sreću bilo rijetko naći.
U listopadu smo uglavnom u potpunosti ostali bez legla. Pčela je u zajednicama napokon jedva dočekala zahladnjenje i završila s popunom generacija, uglavnom s jačinom zajednica manjim od prosječnih godina. Nadati se je da je to i jača osobnost naše sive pčele koja neće biti presudna za zimovanje.
Kroz djelatnost motrenja utvrditi je da su redom svi pčelari testnih zajednica posegnuli za visokim zimskim zalihama meda za zimovanje. Posvuda je to i preko 20 kg meda, ali je upitna količina spremljenog peluda u ukupnoj zimskoj rezervi. To može imati posljedice intenziteta startih zelega novih generacija i vezanja istih krajem zime. Nadajmo se normalnom proljeću.
Ipak ovaj neformalni pogovor pčelarskoj sezoni ne može ostati bez komentara iz područja onih biotskih uvjeta koje provocira čovjek svojom aktivnošću. Dali smo i na našim stranicama ovog portala, a i drugdje i medijima pozornost kako nam se truju pčele. Nedavno smo došli i do informacije kojim se sredstvima „štitila“ uljana repica u uvjetima produžene cvatnje čak i u svibnju. Poražavajuće je da moćniji agrarni sustav u ovako nepovoljnoj godini ne preza za sredstvima koja nude moćna svjetska kemijska industrija pa se za zaštitu repice od repičinog sjajnika uporabi i sredstvo s karencom od 64 dana ( vidi gdje želiš s upitom na 'Nurelle D'). Puštaju se velevažne informacije kako se posebnim dodacima na sijačice štiti okoliš od uticaja neonikotinoida iz sjemena, što dokazano nema niti trunka uticaja na njihovo učinkovito trovanje pčela.
Organiziraju se i jalova mudroslovlja u obliku konferencija o SUŽIVOTU pa i POVJERENSTVA o tome da li se RH kompatibilno pripremila svoje bijele knjige otrova za brzodolazeće članstvo u EU. Jadno i neefikasno. Pa tko bi se osim časnih izuzetaka protivio našoj državnoj spremnosti za članstvo, ili boljerečeno, usprotivio bjelosvjetskim otrovima koje su već mnoge zemlje članice zabranile koristiti?
To je područje koje je podastrijeti EC-u, jučer, sada ili na ljeto. Napokon, ima li među nama pismenih pčelara i naših 'nevladinih' udruga koje mogu to odraditi i prema institucionalnoj održivoj zaštiti prirode ? Sada smo u pokušaju pomirdbe poljoprivrede i opstanka pčela. Znakovito je da to ovako ne ide, poput držanja ovaca i vukova u jednom toru.
DK, 30.listopada 2012.