Gorka pčelarska godina Kada se jednom insektu kao pčeli dogodi da se složi niz nepovoljnih čimbenika, a u svojoj širokoj genetkoj amplitudi ih je 'zapamtila' kroz desetke tisuća godina, njen držatelj, pčelar, imati će jalovu godinu. Stari pčelarski mudraci reći će vam kako će se to dogoditi jednom ili dvaput u životu kada ćete i za vrijeme glavne bagremove paše morati hraniti pčele. Ova je godina upravo takova.Nevolje su započele još kod uzimljavanja pčela protekle godine kada su mnogi pčelari ostali bez svojih ljubimica. Žestoko vruče ljeto i suša zaustavili su ciklus stalne obnove zajednice pa je glavnom pčelinjem neprijatelju, nametniku koji joj siše hemolimfu, preostalo premalo žrtava dokrajčiti je. I one zajednice koje su oslabljene ušle u zimski period lako je uništila zima. Ovog su proljeća mnogi pčelari ostali bez svojih zajednica. Gubici su evidentirani, procjenjivani čak 60%, obećavana je pomoć države, ali ništa od toga. Izbori su za nama. Zatim je nastupilo proljeće i nove nade su prekrile pčelarove zimske stresove. Sve do početka svibnja,a onda opet šok i panika. Izostajanje cvatnje bagrema. Što se zbilo s bagremom da nije dao cvijeta? U plodonošenju šumskog drveća postoji pojava učestalosti tzv. punog uroda sjemena. Tako će hrastovi i jele povećano uroditi sjemenom svake treće do četvrte godine, bukva rjeđe, grab svake druge, jasen svake pete do šeste godine. Bagrem je uglavnom postojan, ali jednom u deset godina daje obilat urod. Stvaranje većih količina sjemena iscrpljuje vitalnost stabla pa izostaje uobičajeni prirast i stvaranje novih izbojaka, tzv. ljetorast ili još ljepši izraz, ivanjski rast. Na mladim izbojcima su i cvjetni pupovi. No kada je ljeto sušno ili zakasnu kiše do kraja ljetnog razdoblja, zakasniti će i ljetorast. Ponekad će takav izbojak ući u razdoblje prvih mrazeva i neće dozrijeti pupovi i odrveniti grana. To se dogodilo bagremu protekle godine. Bilo je predjela gdje se cvijet uopće nije pojavio, a pretežito je posvuda bio znakovito rijedak, cvjetajući iz sekundarnih pupova i nedostatan za glavnu pčelarsku pašu. Tako se dogodio samo slabiji unos nektara s ostalih cvjetnica, sviba, gloga, maslačka i drugih, počesto dovoljan tek za samu pčelinju zajednicu. I oni pčelari koji su uspješno prezimili svoje pčelce ostali su bez svog dijela meda za vrcanje. U vrijeme cvatnje bagrema na kontinentu na primorskim predjelima i otocima cvate glavna primorska paša – kadulja. Uz bure i kišu niti ona nije dala prosječan unos. Posavački i Podravački pčelari nakon bagrema imaju jednu kratku, ali izuzetnu pašu. To je za cvatnje korovske biljke Amorfa fruticosa ( hrv. čivitnjača, amorfa ). Interesantno je da je ova biljka u naše krajeve došla nakon prokapanja kanala Dunav-Tisa-Dunav i to iz Mađarske. Narod je još zna zvati i bagremac jer ima list sličan bagremu, grmolika je i naraste u visinu do 4 m. Prepoznati ćete je uz autocestu za Lipovac, već negdje kod Ivanićgrada i dalje prema istoku. Uporno se širi poplavama i zaobalnim vodama, a mnogo muke zadaje šumarima u procesu obnove lužnjakovih i jasenovih šuma. Ove je godine ova paša bila izdašna i mogla je dati i 20-tak kg meda po košnici. Med joj je blago crvenkast, ugodnog i ne prejakog okusa i mirisa, a kristalizira u sitnim lakotopivim kristalima. Zatim je slijedila cvatnja lipe i kestena, u Primorju drača, ali s njima i lipanjske previsoke temperature presjecane 'đenovskim' ciklonama. Ipak su snažnije zajednice uspjele stvoriti po koji kilogram viška i za pčelara. Dolaskom ljeta prestaju glavne paše. Pčelinjaci se sele na šumske čistine ili goranske livade gdje će se u cvatnji kupine, maline, pavitine, ljekovite majčine dušice, smiljke, mente, vodopije ili bijele djeteline pronađe po koji obrok nektara s uglavnom dosta peluda. To je tzv. tiha paša, koja je dobila ime i po slabijim prinosima i po intenzitetu izlijetanja pčele iz košnice. Otkako je hvarska lavanda pretežito pretvorena u makiju, a umjetno podignuta polja lavande su još nedostatna nije ni govoriti o komercijalnim količinama koje ćete naći na tržištu. Koliko je svojim mirisom privukla pčelu uočiti je i po našim vrtovima na kontinentu kao i na ukrasnim rundelama na prilazima našim obalnim turističkim mjestima. Nažalost kod nas još nije u dovoljnoj mjeri stručno obrađena botanička različitost hrvatskih medova zemljopisnog podrijetla pa se ovi medovi nazivaju zajedničkim imenom livadni med. Njemu su dali i u trgovinama nezahvalno posljednje mjesto u cijeni iako je upravo njegova sadržina, okusi i arome počesto izuzetna. Distributeri meda često će zbog nabavnih cijena pomiješati u njega i druge tzv. medove s industrijskog bilja, uljane repice i suncokreta. No time nije umanjena vrijednost livadnog meda, čak je i poboljšana u sadržaju. Primjerice Njemci vrlo cijene med uljane repice (Raps Hönig) osobito zbog visokog sadržaja peluda u njemu, a kao kremasti med čest je na obiteljskim stolovima.Prvih dana srpnja pčelari dovoze svoje pčelinjake na pašu suncokreta. To im je ovogodišnja posljednja prilika polučiti koji kilogram viška za tržište. Suncokret daje umjereno jaku pašu s dnevnim unosom nektara od 2-5 kg i to kroz razdoblje i do 20 dana. Dani su dugi pa će zajednice imati i preko 14 sati sunca za posjetiti golem cvat suncokreta. Ta marljiva stvorenja će i u sam sumrak napraviti još jedan let i napuniti svoj medni spremnik. Zadovoljna i zaposlena, pčela je na ovoj paši unatoč visokim temperaturama, mirna, bez znakova agresivnosti. U našoj zemlji, na istoku Slavonije i u Baranji najbolje su lokacije za uzgoj ove kulture pa je tu i najbolja pčelinja paša. Slabi prinosi meda možda su i prilika za porast cijena medu. Reći je i ovdje da su konkurentski odnosi u hrvatkim i bjelosvjetskim lancima doveli otkupne cijene meda još protekle godine do omalovažavajućih cijena od oko 9-10 kn za kilogram.Još toliko 'pokupi' i sam trgovac ne odustajući od svoje marže.Vrlo je izvjesno da će i uvozni med kineskog ili južnoameričkog podrijetla dospjeti do nas. Naći će se dušebrižni trgovac učiniti i to jer će meda za iduću zimu nedostajati. Od zemlje izvoznice postati ćemo uvoznik meda.
Možda je to i potrebit slijed da se pčelara s njegovim družicama započne gledati drugačije, ponajprije kao nositelje glavne uloge u oprašivanju samoniklog i kulturnog bilja. Iako stidljivo, druga edicija Crvene knjige ugroženih biljnih vrsta u RH (2005.god) kod nestajanja mnogih biljnih vrsta navodi se i razlog: nestajanje polinatora.
Pčelarstvu je budućnost u ekologiji.
