Kada je Svjetska pčelarska organizacija APIMONDIA , na svom sedamdnevnom kongresu održanom u Ljubljani, uz nazočenje nekoliko desetaka tisuća pčelara iz cijelog svijeta ,odabrala za svoj slogan : "The Beekeeping - Way of living" , mogućem je promatraču sugerirala da se tu radi o nećem posebitom. Pa, kada smo u našim člancima iz ovog područja već toliko puta uporabili riječ pčelar, gotovo da smo i zaboravili reći kako se to postaje, koje su to prednosti, ali i rizici. Da li je to strast ili koristan posao? Može li to i kada to postaje biznis ? Evo stoga nekoliko savjeta.Statistika je utvrdila da je riječ "savjet" najčešće korišćena riječ u svijetu interneta u 2004.god
Prvi savjet: Posjetite jedan pčelinjak. Od oko 12 tisuća pčelara u našoj zemlji, jedan se zasigurno nalazi u vašem obiteljskom krugu, među znancima ili slično. Iako je on do sada samozatajno tamo nešto radio, dimio, zvonio,teglio, često i noću,zamolite ga upravo ovih dana da vas povede na svoj pčelinjak. Bilo bi uputno reći mu da niste sigurni u svoju supersenzibilnost na ubod, a ako jeste bolje ne prilazite bez konsultacije s liječnikom. Priznajte mu svoju namjeru i pustite da vam sam priča. Niste li našli mentora, potražite pomoć u lokalnoj pčelarskoj udruzi.Dobro su organizirani. Iako su pčelari uglavnom srednjedobni ili stariji ljudi, pouzdajte se u njihovu elokvenciju. Više od dvije trećine imaju srednju školu ili fakultel, a posljednjih 25 godina mnogo se u pčelarstvu moralo naučiti kako bi se uopće održalo pčele živima. Ovih se dana vrca bagremova paša i mnogo je posla. Ponudite mu svoju pomoć. Naći će se i za vas korisne zanimacije. Vrcanje je pretežiti oblik odvajanja meda od pčelinjeg voska u kojem su pčele odložile zalihu meda. Kada prvi put zavirite u otvorenu košnicu zadiviti će vas broj pčela u njoj. Zadnjih dana proljeća u njoj je respektabilan broj , i do 20 000 pčela. Broj je najniži tijekom zime, kada je u klupku možda oko 4 000 jedninki. Znalački otvorena košnica dati će vam nesumnjivo na razmišljanje sva ona pitanja o organizacijskoj shemi i podjeli posla. Komentirati će domaćin količinu legla, meda, zrelost meda i pojavu matičnjaka. Ako se na okviru nađe kraljica ove zajednice, matica, reći će vam da je ovih dana posebno dobro hranjena jer dnevno snese i do 2000 novih jaja. Količina mladih pčela opada sve do listopada.
Drugi savjet: Raspitajte se o pčelarskoj školi u vašem gradu. Danas je u Hrvatskoj registrirano nekoliko pčelarskih škola. Hrvatski pčelarski savez na svom web-u je ponudio i program (www.pcela.hr) pa ćete moći prosurfati po sadržaju. Uobičajeno je da škole traju oko 60 sati teoretske nastave, a toliko se posveti sati i praktičnoj nastavi. Predavači su naši najbolji stručnjaci iz ovog područja, kao i područja veterinarske preventive, zakonske legislative, ekološke proizvodnje, ali i mnogi istaknuti praktičari.Škole se uobičajeno održavaju za manje dinamičnog perioda godine, zimi. Upišite se ako još niste sigurni kako postati pčelar. Saznati ćete toliko zanimljivih detalja iz prirode koju do sada niste niti primjećivali. Vaše zimsko druženje otkriti će vam i osobitosti pčelara, kao dobrih ljudi, spremnih pomoći, neagresivnih i poput svojih mezimica, marljivih ljudi.
Treći savjet: Odluka o nabavci košnice i pčelinjeg društva. Ako ste početnik dočekati će vas ugodno iznanađenje kada saznate da će vam stariji pčelari pomoći u nabavci prvih zajednica - pokloniti će vam ih. Ovaj se običaj gaji i nemojte ga zaboraviti. Kupite novu košnicu, opremite okvire voskom i donesite pčelaru na njegov pčelinjak. O tipu košnice je raspravljati, ali ćemo vam preporučiti tzv. LR tip košnice(prema Langstroth-Rothu, ili tzv. američka košnica), što je danas već prevladavajući oblik košnice s pokretnim saćem. Za početak će vam biti dovoljna 2-3 pčelinja društva. Ne pretjerujte s brojem.Svu opremu možete nabaviti u mnogim trgovinama pčelarskim priborom i koštati će vas do 700 kn jedan komplet. Ne preporučam nabavljati stare rabljene košnice. Čuvati se je bolesti.
Četvrti savjet: Smještaj pčelinjaka. Pčelinjak može biti pripremljen kao seleći pčelinjak, na vozilu, prikolici ili na paletama, a za početak je dobro naći mu stalno mjesto, kao stacionarni pčelinjak. Ne morate graditi posebni objekat, jer je košnice moguće smjestiti kao samostojeće. Računati je da ispred košnica, do 20-tak metara ne bi trebala biti staza ili prolaz ljudi. U suprotnom mora se postaviti umjetna "rampa" ili zelena ograda koja će pčelinji izlet "dizati" na visinu iznad prometa ljudi.Imate li priliku prolaziti najčešćim klagenfurtskim izletištem (Wörthersee), njegovom zapadnom obalom, gdje je mnoštvo obiteljskih kuća za odmor, obratite pozornost na košnice. Gotovo da i nema okućnice u kojoj se ne nalazi po nekoliko košnica. Tko bi i rekao da su nam susjedi toliko ruralni! Biti će ipak da se radi o kulturi življenja.
Peti savjet: Hobi ili profi. Za profesionalno bavljenje pčelama morate računati na broj od 200 na više proizvodnih zajednica. Uz to je držati 30-50 tzv. pomoćnih društava kojima popunjavate svoj proizvodni kapacitet. Profesionalni pčelar je prisiljen seliti na različite pčelinje paše. Od proljetnog razvoja na uljenoj repici, glavne kontinentalne paše – bagrema, brdske paše bagrema ili «žabarske» amorfe, paše lipe ili kestena , planinske livade, šumske medljie, ciganskog perja, zlatošipke i suncokreta. Ako ste uz Jadran prilika vam je poslije ožujske peludne paše razviti pčelu za kadulju, što je tamo i glavna paša,lavandu, koliko je još ima, a nakoj svibanjske paše bagrema (Istra, Krk, primorsko zaleđe), morate seliti na kontinent, do ličkih ili neretvanskih livada ili gorskih šuma i livada. Susresti je često uz pčelinjak i pčelarevu obitelj u kamp-kučici. Nerijetko i kampiraju uz svoje pčelce.Selidbom za pašama postiže se bolje korišćenje kapaciteta pčelinjaka i ostvaruje raznovrsnost sorti meda.Kalkulacija ekonomičnosti pokazati će vam različite efekte proizvodnje kod 50-tak ili 150 kg po pčelinjoj zajednici.Veći broj selidbi znači i bolji rezultat. Cijene meda se u veleprodaji mijenjaju od 1 do 3 EUR-a. Na to budite spremni i svoju kalkulaciju prilagodite minimalnim vrijednostima. Prvih nekoliko godina, dok zanat pčelarenja ne savladate, preporučamo manji broj pčelinjih društava, ne veći od 30-tak zajednica. To je dovoljan broj za trening, dovoljan za naraditi se oko pčela u jednom danu, ali i za prodaju svojeg meda susjedima ili na radnom mjestu. Ne računate li sebe i uložen kapital, ovaj će vam broj pčelaca omogučiti naknaditi troškove obiteljskog godišnjeg odmora. Kako ćete tih godina vjerovatno koji puta i pogriješiti, to još i nije nenadoknadiv gubitak.
Šesti savjet: Specijalizirajte se za ciljanu proizvodnju. Ovaj savjet je iz razloga što se pčelarenje tijekom godine sastoji od : Počevši od zimskog razdoblja priprema i održavanja pčelarske opreme, stolarenja, a ponajviše učenja, okupljanja pčelara na seminarima, ocjenjivanjima proizvoda, edukativnim ili promidžbenim manifestacijama i sl. Budite sigurni da ćete od dubrovačkog primorja ili do dunavskog salaša naći vama dragih osobnih ili čak i obiteljskih prijatelja. Naći će se tu i pokoji pčelarski bal i izbor misice pčelarstva. Izazvati će u vama i respekt neki kamuflirani pčelarski viteški red sv.Ambrozija, gordih prosjedih muževa. Zimske su posjete pčelinjacina rijetke. Dobro je samo ukloniti snijeg s polijetaljki. Pčele su u zimskom klupku i ne uzbuđujte ih rondanjem.Zatim drugo razdoblje, proljetnog razvoja društava, prihrane i popunjavanja zaliha u košnicama, sve do prvih pčelinjih paša na procvalom voću. Tada nastupa možebitno najljepša faza pčelarevog uticanja na razvoj zajednice, sprečavanju rojidbenog nagona, proširenju prostora u košnici. Sva oprema je spremna i više nemate vremena za stolarenje ili farbanje. Sada pčelarite. No brzo dolazi malo teže razdoblje vrcanja meda. Vrcanje je fizički zahtjevan posao, često po velikim vručinama. Specijalizacija tu dolazi do punog izražaja. Ne petljajte s vlastitim uzgojem matica ili rojidbenim društvima za obnovu zajednica. Tu gubite mnogo snage. Danas je u Hrvatskoj dostatan broj već iskusnih uzgajivača matica, pod selekcijskim nadzorom i zahtjevnih zoosanitarnih uvjeta. Cijena mlade matice je prihvatljiva pa obnovu društava nakon dvogodišnje proizvodnje učinite maticom od specijaliziranog uzgajivača. Ne pokušavajte sami proizvoditi košnice, danas je dovoljno prikladnih ponuda i to dobrih tipskih rješenja. Birajte samo tzv. ventilirajuće podnice.Ne zaboravite da je med samo jedan od pčelinjih proizvoda. Opremite pčelinjak hvatačima peluda pa za ponekad prejake peludne paše pomozite i pčelcima smanjiti zalihu.U kolovozu već nastupa zadnja i najvažnija faza pčelarenja – priprema pčelaca za zimu i najintenzivnija borba protiv bolesti i nametnika na pčelama. Nerjetko se već tada mora dodavati prikladna hrana, a nakon što ste iz košnice uklonili one zalihe meda na kojima pčelci teško zimuju. Ljeti se dobiva ili gubi bitka protiv bolesti. Tada ne štedite sebe. Tada ste najpotrebniji pčelcima. Bez vas će preživjeti tek po koja zajednica. One tada ovise o vašoj pomoći. I znati će vratiti vaš uloženi trud. U kasnu jesen, kada se pojave prvi mrazovci, provjeriti je da li ste pčelce pripremili za zimovanje, postavili češljeve za zaštitu od glodavaca, oličiti oštećenu košnicu i pustiti ih u zimsko mirovanje. Pošaljite uzorke svog meda u koji od ovlaštenih laboratorija. Analiza će vam dati podatak koliko ste bili uspješni u savladavanju simfonije prirodnih fenomena, fenomena razvoja svojih pčelinjih zajednica i vaše dobro procijenjene intervencije. Saznajte kroz peludnu analizu bogatstvo prirodne raznolikosti vašeg okoliša, a time i svu disperziju korisnih sastojaka kojih industrijski proizvedena hrana više i nema. Pčelarstvo je zahtjevna djelatnost, no boravkom u prirodi, suživotom s njom, korišćenjem pčelinjih proizvoda, dosizanjem do novih spoznaja, vaše će tijelo i duh biti uvijek ponovo obnovljeni i mladi.Pčelari su dugovječni ljudi, nikad sigurni da li je to zbog ljekovitog učinka pčelinjeg otrova, antistresnog boravka u prirodi ili zbog kondicije koju producira ovaj zanat. Čudno je i istinito, broj pčelara i svijetu je u porastu i raste s BDP-om nacije.
Davorin Krakar,dipl.ing. , 8.travnja,2006. u časopisu UNA TERRA
