Radovi na pčelinjaku su iza nas. Osobito važan posao je bilo tretirati pčele oksalnom kiselinom kao najsigurnijim sredstvom za uklanjanje varoe na zimskim generacijama pčela. Pregledali ste efekte tretmana i zabilježili u dnevnik pčelinjaka, a nemojte propustiti priliku označiti si 'rekordere' gdje su padale na stotine ili čak tisuće varoa. Možda te zajednice i prežive zimu, ali im svakako prvom prilikom zamijenite matice. Ne samo da su pčele na kojima je parazitirala varoa kraćeg životnog vijeka i smanjenog imuniteta već su te zajednice na pčelinjaku nepoželjne za moguću reinvaziju varoom. Naime, pčela oštećena od varoe ima slabiju sposobnost snalaženja pa se i češće zalijeću u druge košnice gdje usput raznose nametnika i u otpornije zajednice. Šlampav susjed ili odbjegli roj u šumi drugi su problem jer je tiha grabež glavnim uzrokom 'podjele' varoe i na uredno liječenom pčelinjaku.
Sada slijede oni manje vidljivi radovi kada se pčelari povlače u svoje radionice. Pretopiti je vosak, izraditi nove satne osnove, počistiti okvire, nastavke i sve druge naše naprave, dezinficirati ih i pripremati za slijedeću godinu.
Topli dani listopada još izmame pčele na pašu. U cvatnji su baš one nepoželjne paše bršljana i djeteline lucerne. Malo još pčelara zna da ove biljke sadrže u peludu i nektaru nepoželjne sastojke koji također smanjuju fiziološki vitalitet pčele.
Pčelarske su manifestacije u punom tijeku pa je uputiti se na njih širom Lijepe naše. Uskoro je i kod nas ocjenjivanje kakvoće pa ne propustite pokupiti koje priznanje za svoju vještinu proizvodnje sortnog ili multiflornog meda. Medovi, ma koliko ih je i bilo, ove će godine biti visoko ocijenjeni. I meduni su se ponovo polučili kao i 2015.god., ali samo na nekim područjima doline. Oni zasluženo pomalo postaju sve popularniji potrošačima. Zato je i nadalje šteta što prolaze godine, a da se kod nas još uvijek premalo radi na definiranju izvora medne rose. Dobro je, ali nedovoljno, da se i u nacionalnom pčelarskom listu piše o mednoj rosi u Posavini, a samo se spomene da je izvor 'šuma'. Pčelari danas posjeduju već vrlo kvalitetne fotoaparate i mogli bi snimiti pčelu na izvoru medne rose i konsultirati dalje stručnjake. Eto pojavljuju se informacije o novim štetnicima koji provociraju ili luče mednu rosu. Nažalost, nema sustavnog pristupa i kao da nas nije briga za to. Čast pojedinim pčelarima od Neretve do kontinenta koji su za pomoć tražili stručnjake s Agronomskog fakulteta.
Malo mi je nelogično da ponovo prikupljamo podatke o pčelinjacima i pčelarima. Jednom izrađeni popisi se, ako ima izmjena, samo ažuriraju i to bi morali učiniti novi pčelari ili oni kod kojih se podaci mijenjaju. Tko vuče na svoju stranu presudite sami, za to ne treba povjerenstvo. Da 'lupim' opet jedan prijedlog kao nedavno o treniranim psima za pronalazak američke gnjiloće. Motiv mi je dao moj pas. On je jednom čipiran kod veterinara i dok je živ svaki ga veterinar skenira bez potrebe špartanja novih obrazaca. Hajde da čipiramo i nas pčelare. Administracija davi i tako cijelu državu da se od drveća i ne vidi šuma. Kao da smo još u državi prije Commodore 64.
Davorin Krakar
