Proljetna boja mladog bagremovog lista kao da se još i pomiješala s djevičanskim bjelilom cvijeta bagrema te tako i zastane na boji ovog meda. A diskretan miris cvijeta skrio se u mednom bouqetu. Možete čuti i za tvrdnju kako bagremov med obožavaju samo Talijani, Arapi i Hrvati, dok jače aromatiziran med uživaju ostali. Ima tu zasigurno i one priče o ukusima pa prosudite i sami. O bagremu se često pjeva u narodnoj pjesmi, a njegov cvat je osvježavajući i može ga se pojesti sirovog.
Bagremovo drvo daje našu najjaču pčelinju pašu na kontinentu. Tijekom proljeća, od visibabe do cvatnje voća pčela sav nektar potroši za razvoj zajednice, kada se od oko 6 tisuća zimskih pčela tijekom zime, do cvatnje bagrema taj broj poveća i na 80 tisuća. Pčelaru je tih dana glavni zadatak osigurati dovoljno prostora i energije za razvoj. Nastane li razdoblje nekoliko hladnijih dana s kišom, u hranilici se mora naći dovoljna rezerva za njenu geometrijsku brzinu razvoja. Pčelinja zajednica se za bagremovu pašu ima razviti do optimuma. Praktično, cvate 40 dana nakon cvatnje kajsije. Pa kada krajem prvog tjedna svibnja, uglavnom još prije listanja, zablista bagremov cvijet, nastaje najintenzivnije prikupljanje nektara. Cvatnja može trajati 12-18 dana, a seleći pčelari je znaju i do tri puta koristiti. Prvi put na istoku zemlje, Baranji ili Istočnoj Slavoniji, zatim na obroncima požeškog, bilogorskog ili zagorskog gorja, a najkasnije cvate u Lici i Gorskom kotaru.U Istri i na kvarnerskim otocima cvatnja je u isto vrijeme, (9.svibnja) kao npr. u Moslavačkom gorju.
Ponekad bagremovi izbojci stradaju od kasnog mraza, što pčelu i pčelara uskraćuje za njihov glavni prinos.To su godine za neugodna pamćenja,na sreću i ne česte. Prvih dana cvatnje gotovo da i ne medi, ali ako je vrijeme toplo, bez oborina i vjetra ubrzo će dnevni unosi nektara biti rekordnih 6-12 kg, što će dati 3-6 kg bagremovog meda dnevno. To traži od pčelara izuzetnu pozornost na osiguranju dostatnog prostora u košnici. U suprotnom će se izazvati rojidbeni nagon, razočarano će ga pčelari nazvati – svatovi.A u svatovima se baš puno ne radi. Košnice, prethodno očišćene od drugog meda, puniti će se i novim voštanim saćem te već za koji dan sa zrelim medom.Dobro razvijena pčelinja društva mogu proizvesti od 35-40 kg bagremovog meda. Medni nastavak košnice popunjen je do kraja pa će pčelar čak u šali reći - nose med i u rupu od čavla. Brzo nakon cvatnje ima se vrcati ovaj unos jer će u suprotnom med dobiti boje i arome iz drugih biljaka, često od kupine koja daje medu crvenu nijansu. Medni okviri su teški, uredno poklopljenih stanica saća djevičanskim voskom. Bagrem (Robinia pseudoacacia) je listopadno drvo, porijeklom s istoka Sjeverne Amerike, a za 18. i 19. stoljeća je prenesen u Europu, Aziju,Afriku i N.Zeland. Ponajviše se u početku uzgajao kao parkovna vrsta drveta, a kasnije je sađen i u šumskim predjelima. Raste vrlo brzo, gotovo 1 m godišnje, na dobrim tlima naraste i do 25 m visine. Ima vrlo visoku izbojnu snagu iz korijena koji urasta duboko u tlo, što mu daje ulogu odličnog fiksatora kliznih terena i pješčara. Šumarski gledano, ovo mu je i najvažnija zaštitno-gospodarska funkcija.Sadi se samo na onim novim površinama kojima nedostaje stabilnost, primjerice na novim nasipima i usjecima saobraćajnica. Uspješno raste i na teškim kamenitim tlima, ali preferira južne sunčanije padine. Zbog svoje jake izbojne snage iz korjena vrlo ga je teško, bilo sječom bilo primjenom arboricida, ukloniti s područja gdje je do tada rastao. Lako se iz žilja obnavlja i na požarištima. Gospodarski nije preferiran jer nije element naše autohtone šumske flore. Tvrdo bagremovo drvo našlo se u uporabi za kolje i stupove u vinogradu pa njegovo proširenje koincidira širenjem kulture uzgoja vinove loze. Danas se bagremovo drvo može naći i u proizvodnji furnira, počesto u mozaik parketu. Ima visoku energetsku vrijednost kao drvo za loženje pa, ako imate kamin i uživate u pucketanju gorećeg drveta, svakako uporabite bagrem. Nije otporan na rane i kasne snjegove, ledenu kišu ili jak vjetar te stradava od prijeloma grana. Uz svoju dekorativnost i diskretan miris cvijeta posebice je uzgojen i cijeli niz ukrasnih kultivara i ne samo bijele boje. Susjedi Mađari su ga prihvatili kao nacionalno drvo , a proizveli su i takove varijetete koji mu cvatnju produžavaju i do 40 dana. Oni su i najveći proizvođači bagremovog meda u Europi pa ga godišnje izvoze i preko 16 tisuća tona.Odgovor što je zaista razlogom da je prinos bagrema toliki treba tražiti u njegovoj građi cvijeta. Cvjetni lapovi , građeni poput žabice idealno štite nektarije od brzog sušenja, a i veličina otvora do dna cvijeta je upravo tolika da se pčela može ući u cvijet i u potpunosti napuniti svoje medne rezervoare za transport.Na drugom će bilju morati posjetiti i stotine cvjetova za istu količinu nektara. Bagrem daje slabu peludnu pašu, čak nedovoljnu za progresivni razvoj zajednice pa se dio pčela sakupljačica peludi može zateći i na drugom bilju slabije nektarne paše, kao svibu ili kojoj travi. Zato je ovaj med toliko i svijetao, a zato svoju tekuću konzistenciju zadržava ponekad i trajno.
Pčele su na bagremovoj paši posebno mirne. Možda je to zbog priče o izuzetnom umirujućem učinku koji čovjek doživi nakon konzumacije bagremovog meda ili je to zbog njene prezaposlenosti i isključive marljivosti da ponuđene količine nektara što više spremi za teža vremena.
DK, 8.travnja,2006. u časopisu UNA TERRA
