U našim prilozima o pčeli i proizvodima pčela i pčelara do sada smo vas upoznali s nekoliko različitih područja koja pokazuju multidisciplinarnost pčelarstva. No, da bi mogli svojim pčelama osigurati kontinuiranu kvalitetnu pašu i držati ih tijekom vegetacijskog perioda u dobroj kondiciji, potrebito vam je još i dobro poznavanje biljnog pokrova te njegovih fenofaza koje su pčeli interesantne.
U nekoliko slijedećih brojeva upoznati ćemo vas s našim najvažnijim pčelinjim pašama, a po kojima monoflorni medovi i dobivaju svoj predikat. Započeti ćemo s vama zasigurno nepoznatim medom - medunom hrasta sladuna.
Hrastovi se anemogamno oprašuju pa im priroda nije dodjelila mirisne nektarije i bogatstvo boja cvijeta kojima će privući kukce. Kojih je desetak vrsta hrastova što uspjevaju od klimazonalne tople mediteranske regije gdje se nalazi crnika, medunčevih toplih prisojenih brežuljaka ruba mediteranske klime i sve do kontinentalnih enklava na Žumberku, Medvednici, Samoborskom gorju pa sve do Papuka. Dominantno mjesto kontinentalne Hrvatske i u gospodarskom smislu drže kitnjak i lužnjak. Uz njih će se umiješati i pokoji cer, ali tek rijetko znalca će iznenaditi sladun. O sladunu su pisali mnogi znanstvenici , ali je simpatično svojatanje prava čija je to zapravo tipična vrsta hrasta. Znanstveno mu je ime Quercus conferta (ili Q.frainetto ili Q.hungarica). Prirodno mu je rasprostranjenje od Karpata i Crnog mora na istoku, sjeverno do sjeveroistočnog mađarskog Takaya, a zapadno do Pirinejskog poluotoka. Ne može se izbjeći klimava dvojba jednog našeg uvaženog znanstvenika da se njegovo zasprostanjenje veže uz širenje pravoslavlja. I opet politika, sorry, budimo ozbiljni. Što će reći Talijani na to da im je Pirineje pošumio neki istočni čovek. I to još od Nerona, jasno, kada nije o tome vodio računa ko mu šverca vagone žira. Englezi ga nazivaju – mađarskim hrastom. Valjda opet zbog Nerona.
U Požeškoj kotlini na njenom istočnio dijelu, na južnim padinama povrh čuvenih vinograda Venja,Hrnjevca, Mitrovca,Kutjeva i Gradišta, preteže sladun na visinama od 200-450 mnv.
Pčelari su primijetili i šumari dokazali da se na hrastovima, vrbi, trešnji, lipi, jeli , smreci, boru i arišu, u vrijeme ljetorasta, dakle na sekundarnom godišnjem prirastu mladih grančica pojavljuje i do 5 različitih biljnih uši. Oštećivanjem lista, iglice ili mlade grančice pojavljuje se neprobavljeni dio slatkih biljnih sokova s predivnim imenom - medna rosa.Ona će vam dobro zasladiti vaše vjetrobransko staklo auta parkiranog u hladu. Ta je slatka pojava poznata već stotinama godina pa za nju zna i pčela te prikuplja slatki sok dok još nije izgubio svoj sadržaj vode.
Med nastao od medne rose naziva se medun ili medljikovac (eng. honeydew). Jedan je od najcijenjenijih medova centralne Europe,a posebice u germanskom svijetu medun jele. Ne zaostaje kakvoćom niti naš gorskokotarski medun jele. Laboratorijski pak nalaz meduna će pokazati da je prepun sadržaja koji i ne pripadaju osnovnoj biljci s koje potiće medna rosa. Mnoštvo peluda i drugih mikroorganizama, osobito spora gljiva , što se prenose zračnim strujanjima završiti će naljepljen na svježu mednu rosu, a pčela će to prenijeti u saće. Sadržaj šećera u zrelom medu se bitno razlikuje od drugih vrsta, posebno po količinama složenijih šećerate te uz veći sadržaj mineralnih tvari, što medljikovacu daje okus manje sladkoće od nektarnog meda, ima manje kiselina od nektarnog meda i pH mu je vrijednost veća od 4,2. Osim šećera koji se nalaze u nektarnom medu, med medljikovac, sadrži i veću količinu viših šećera naročito melicitoze,turenoze,trehanoze, maltoze i dr. U pravilu svi meduni su tamni, a sladunov medun je vjerovatno i najtamniji med na svijetu. Gotovo je crne boje u teglici, a tek u tanjem razmazu pokazuje svoje zagasito smeđepurpurnu boju.U Požeškoj kotlini na njenom istočnio dijelu, na južnim padinama povrh čuvenih vinograda Venja, Hrnjevca, Mitrovca,Kutjeva, Gradišta, preteže sladun na visinama od 200-450 mnv. Pčelari tijekom srpnja i kolovoza dovoze tu svoje pčele pa ovisno o žestini ljeta dobivaju medun sladuna za vrcanje. Toplo ljeto bez čestih padalina i vjetra pogoduje pojavi medenja hrasta. Pčela zbog njegovog bogatog sadržaja loše zimuje na hrastovom medu pa ga je potrebito ukloniti iz košnice i za zimu prirediti lakši med. Naći će se u peludnoj analizi još i mnošvo drugih vrsta peluda, što ga je pčela unijela s ostalog bilja. Privučeni osobitom bojom i bouquetom desetak posljednjih godina donosili su na nacionalne smotre i ocjenjivanja uzorke ovog meda i osvajali najviša priznanja. Slijedom toga upućeni su uzorci za analizu i na najopremljenije pčelarske laboratorije Europe.Zbog fenomena pojave medne rose dolazili su to utvrditi i u tijeku su i dalja istraživanja najpoznatijih pčelarskih stručnjaka Austrije ,Švicarske i Njemačke. Što ih ponajviše intrigira? Pojava medne rose uzrokovana je postojanjem nekog kukca kao provokatora lučenja slatkih sokova.Tako je ustanovljena i sistematika i zakonom regulirana podjela medova, no kod pojavljivanja medne rose hrasta sladuna nije pronađen kukac provokator. Na posebit način od mnoštva zametnutih plodova, stablo se prilađoguje uvjetima i odstranjuje višak mladih sjemenaka.Pritom se stvara slatka pjena biljnih sokova koju pčela odnosi u košnicu i prerađuje u tamni medun.U stručnoj literaturi još nije poznat ovaj fenomen. Globalizacijskim procesima , ponajprije u području prometa roba, pčelarstvo EU se suprotstavlja favoriziranjem posebitosti zemljopisnog podrijetla za cijelo područje agrara. I u prometu medom stvarena je ta mogućnost pa je do sada ustanovljena 21 vrsta europskog meda iz Portugala, Italije,Grčke,Luksemburga i Francuske. Hrvatska još nije započela s priznavanjem svojih osobitosti. Požeški će pčelari možda među prvima postići da im se hrastov medun uvrsti u europsku prepoznatljivost. Već višegodišnje peludne i druge analize koje su izvršene u najpoznatijem pčelarskom institutu u Donjoj Saskoj u Njemačkoj (Celle), pokazuju njegovu osebujnost i bogatstvo različitim vrstama autohtonog peluda. U analiziranim uzorcima pronađeno je do sada 87 vrsta peluda bilja medonosnog, ali i one peludi što ga raznosi zrak.Različita frekvencija učešća ovog bilja ugodno vas iznenađuje kušajući ga, poput različitih berbi iste sorte vina.
