Za sjećanje
Petar Balen
Dana 3.prosinca 2011.god. preminuo je u svoj 53. godini života, nakon kratke bolesti, naš član Petar Balen. Rođen je bio 11.veljače 1958.god. u Vlatkovcu kod Čaglina. Nakon osnovne škole u Čaglinu školovanje nastavlja u Elektrotehničkoj školi u N. Gradišci. Zapošljava se u Zagrebu u tvornici „Nikola Tesla“, a zatim u Požegi u T-com-u sve do 2006.god. od kada postaje profesionalni pčelar. Iznenadna smrt nenadano je prekinila njegov već postignut san o životu od pčelarenja.
Uz ožalošćenu obitelj na dan 6.prosinca Peru je došlo ispratiti mnoštvo prijatelja, a mi smo se od njega oprostili ovim riječima:
Dragi naš Pero !
Kada smo prije 6 godina utemeljili u našoj udruzi viteški pčelarski Red sv. Ambrozija, zaštitnika pčela i pčelara ti si bio jedan od nas 10-rice osnivača, i najmlađi među nama. Danas smo te evo svi došli ispratiti u tuzi i nevjerici koju nosi sudba i Božja volja. Svim smo bolestima naših pčela uvijek uspješno ovladali da ih žive i zdrave pripremimo za okrutnu zimu i vraćale su nam taj golemi trud i znanje svojim proljetnim letovima iz punih košnica, ali da ćemo ih mi vlasitom bolešću napustiti – tome se nismo nikada pitali. Ni onda kada smo po cijele dane među njihovim ulicama nad otvorenom košnicom, ni onda kada samo s nekoliko litara vode preživimo dan, ni onda kada noćnih sati selimo pčele.
I znaj da su na dan tvoje smrti baš svi pčelci potetjeli na kasnojesenskoj južini putem nebeskog plavetnila, na pročisni izlet, kao da ispraćaju tvoju dušu u kraljevstvo nebesko. A tako se brzo širom Požeštine i Slavonije širila i vijest o tvojoj smrti.
Vjerovao si hrabro u sebe i prekrasnu mladu obitelj kada si tijekom okrtutnih privatizacijskih dana napustio svoj kolektiv. Uporno si učio i tražio najbolje da od svojih pčelinjih partnerica i kroz ovu djelatnost osiguraš dostojan život za obitelj i odrastanje djece, ne štedeći nikada sebe. I postigao si to, seleći pčelce tijekom sezone od Lonđe do Dunava ili Une, od Kneževih vinograda, Papuka i Psunja do Zrinske gore i natrag. Da je sudba dala, bio bi uskoro i na velebitskim vrletima sa svojim pčelcima.
Dugo se već poznajemo i znali smo se uvijek naći baš na svim našim zajedničkim aktivnostima, u Požeštini, po Slavoniji, Zagrebu, na Jadranu, Selcu, Malinskoj, Lošinju, Unijama, u Austriji ili Sloveniji, ali samo ako je to nosilo i nova znanja i iskustva pčelarskih vještina.
Za isprazne priče pčelarskih ili politikanskih danguba ili samozvanih pčelarskih dušobrižnika nisi htio gubiti vrijeme, a čak si zbog takvih odstupio iz Upravnog odbora HPS-a.
Bio si pravi pčelar, kakvog samo iskusni pčelar može prepoznati, ali i tvoja obitelj koja je djelila sve tvoje pčelarske brige i uspjehe. Ostavio si nas u udruzi s dužnosti dopredsjednika udruge Zlatna dolina i nedostajati će nam tvoje resko donošenje zaključaka, kao i upornost da rad u požeškom pčelarstvu ne prepustimo onima koji to ne zaslužuju, i pored našeg sveopćeg zamora od primitivnih poriva.
Svojim si pčelarenjem zadobio uvažavajuće dostojanstvo vrijednog pčelara. I ne samo među požeškim pčelarima.
A sutra je Dan sv. Ambrozija, tvoj prvi nedoživljeni blagdan. Veliki posao ostao je sada na tvom sinu i ostalom dijelu obitelji. Molimo te zaštitniče naš, pomozi im da ustraju u onom što je Pero tako marljivo radio. A tebi Pero evo naš posljednji pozdrav i obećanje da ćemo Kruni i tvojoj obitelji pomoći ma koliko god si sam postavio visoke kriterije.
Laka ti bila hrvatska gruda.
Uz ovu tužnu vijest sama se nameće slika Perinih prikolica, ove godine na Banovini, kada u jutarnjim satima, nakon noćne selidbe, on obavlja osobnu higijenu uz brujanje svoje tvornice.
