Nitko i nije zapravo zabrinut kada sa lica Zemlje nestane nekoliko životinjskih vrsta, pa niti onda ako zbog toga nestane meda na svijetu. Odluka i razum budi se tek onda kada nestaje pčela. Jedna po jedna odlaze u štrajk i odlijeću nekamo nepovratno.
Tijekom ove godine u mnogim tiskovinama i na net-u našli su se natpisi o tajanstvenom nestajanju pčela u 23 zemlje SAD-a. Što se zapravo događalo i zašto ? Pozornost je zasigurno još veća kada tajnu još ne otkrivaju niti znanstvenici svijeta. Razmislite na kraju, gdje je pravi razlog. Da li je široka genetska ekološka amplituda ovog insekta, koja je izdržala promjene klime i vegetacije kroz stotine tisuća godina – zbog profita danas već pukla na najslabijoj karici. Kada je čovjek na redu ? Krenimo redom.
U jesen protekle godine pčelari Sjeverne Amerike primijetili su neobjašnjivo nestajanje pčela iz košnica. Napuštale su nepovratno zaležene čelije, pune košnice meda i uskoro su sve potpuno napustile košnice. Čak iz drugih zajednica nije dolazilo do grabeži, poznatog prirodnog učinka kada pčelinja zajednica ne može sama čuvati svoje zalihe hrane.Problem je nastao u proljeće ove godine kada se očekivalo da će preostale pčele moći oprašiti milione hektara plantaža badema, borovnice, kao i ostalog voća. No gubici pčela bili su preveliki, preko 80% pčelinjih zajednica je nestalo, oplodnja je izostala. Zabrinutost se intenzivira i tijekom ljeta problem se ne riješava. Oprašivanje kasnijih kultura voća i povrća izostaje. Plodovi su nepravilni, zakržljali, sjemenke neplodne, prinosi izostaju. Pčelarenje u Americi je razvijeno na tzv. farmerskom principu. Profesionalni pčelari posjeduju 10-20 tisuća pčelinjih zajednica i najveće prinose ostvaruju najmom usluge oprašivanja, seleći pčele na velike rančeve, a koji su uglavnom specijalizirani za jednu vrstu poljoprivredne kulture. Tako je moguće ostvariti i 19 vrsta različitih pčelinjiih paša. Prevaljuju s pčelama i 50-60 tisuća kilometara godišnje. Prst i pitanje je okrenuto k znanstvenicima, ali i Bogu. Što se događa ? Pitali su pčelari, ali i farmeri. Pojava je dobila i ime CCD (eng.Colony Collapse Disorder) , doslovno prevedeno – kolabirajuće nestajanje zajednica.
110-to zasjedanje Američkog Senata donosi žuran zadatak nekolicini američkih pčelarskih instituta ispitati razloge nestajanja najvažnijeg polinatora koji SAD-u osigurava proizvodnju hrane u iznosu od 18 milijardi dolara godišnje. Proizvodnja jedne trećine sve hrane koja neposredno služi za prehranu stanovništva je narušena i ugrožena. Korisnici usluge oprašivanja uzalud udvostručuju naknade pčelarima. Goleme plantaže ostaju bez prinosa. Stotine znanstvenka se organizira u timove za istraživanje biologije pčela, imunologije, ekologije, genetike, bioinformatike, zaštite habitata, taksonomije, polinacijske biologije, subletalnih efekata primjene insekticida, herbicida, fungicida, kao i istraživanje svih korisnih insekata. Posebne ekipe istražuju efekte genetski modificiranog sjemena i njihovu interakciju na pčele i druge prirodne polinatore i njihove parazitske organizme i bolesti pčela.
Početkom ljeta ove godine znanstvenici se okupljaju na međunarodnom simpoziju o polinatorima u Iowa-i i tek naznačuju moguće uzroke. Sumnja se u svaku hipotezu: od nepoznatog uzročnika prenesenog prometom paketnih rojeva pčela iz Izrćla na kojima je identificiran novi virus nazvan Izrćlski virus pčelinje paralize, zatim novi azijski soj bakterije koja uzrokuje nozemozu, bolest crijeva pčela na koju je azijska pčela manje osjetljiva i sl. Padaju sumnje da se bolest proširila prometom pčela i pčelinjih matica iz Australije, Španjolske i sl. Manje ozbiljni napisi izlaze u javnost, kao : Azijski paraziti ubijaju zapadne pčele. Pčelari su na koljenima i bez sigurnosti da će im zajednice dočekati slijedeće proljeće. Očekujući službena znanstvena priopćenja, donose svoja iskustvena tumaćenja da se u primjeni nalaze neprovjereni pesticidi koji su narušili pčelinji imunosistem i sposobnost prirođene navigacije u prirodi. Jer, poznata je njena sposobnost orjentacije u prirodi prema položaju sunca i mogućnost pamćenja nalazišta hrane. Nakon pronalaska hrane ona u košnici izvodi tzv. ples, kretajući se u obliku osmice i time upozorava druge izletnice na smjer nalaska hrane. Pesticidi koji se koriste u zaštiti poljoprivrednih kultura oštetili su njen živčani sustav i ona jednostavno zaluta u letu, ne znajući se vratiti u svoju košnicu. Kao da je u košnicu ušao zao duh i rastjeruje pčele, kažu pčelari, nesigurni za svoju budućnost. Mnogi će napustiti pčelarenje kao profesiju. Koliko je stanje ozbiljno dokazuje i obveza registracije ukupnog prometa hranom američkoj državnoj službi za javno zdravstvo i bioterorizam, ulazeći u nadzor cijelog procesa proizvodnje, prometa, pakiranja, čuvanja i distribucije hrane i zaštitnih sredstava. A što kaže stuka ?
Pod pritiskom je brzog nalaženja rješenja, i pred pčelarima i pred javnošću, ne želeći prejudicirati pojedinačne nalaze. Jedna od zasigurno najviše cijenjena ekspertica u američkom pčelarskom znanstvenom svijetu je prof. Marla Spivac sa sveučilišta u Minnesoti upozorava na cijeli scenarij CCD-a. U cijeloj priči istiće da se pčele nalaze u fazi stresa uvjetovanog kroz deset koraka do katastrofe. To su rezistencija pčelinjeg nametnika Varroe na akaricide, uporaba starog pčelinjeg saće inficiranog bolestima, reducirana paša na monokulturama i nepostojanja različitih izvora hrane za pčele, slaba prehrana pčela, inficiranost pašnih uvjeta različitim pesticidima, depresivno tržište medom, porast površina pod bademima i borovnicom, što uzrokuje kolaps prirodnog habitata, visoke zarade u prodaji usluge oprašivanja, porast migracijskog pčelarstva, ali i mogućnost novih još neutvrđenih patogena. Ima li Europa potrebe respektirati i očekivati sličnu pojavu? Na jesenskom svjetskom pčelarskom kongresu Apimondia 2007., održanom u Melbournu, za Europske prostore je formirana internacionalna radna grupa znanstvenika na čelu s prof Peterom Neumanom (Švicarska) koja je u fazi prikupljanja podataka o mortalitetu pčela u Europi. Program za Europu je nazvan Collos (od colony losses). Do većih gubitaka pčela u Europi za sada ne dolazi. Posljednju katastrofu doživjeli su posebno francuski pčelari od 1999-2003. god. kada je napokon i zabranjeno Bayerovo sredstvo za zaštitu sjemena suncokreta „Gaucho“ u kojem je aktivna tvar tzv. imidacloprid. Posjet cvijetu suncokreta čije je sjeme tretirano „Gauchom“ za pčelu je bio koban. Dvogodišnja istraživanja na dva neovisna insituta potvrdila su pčelarske pretpostavke i Bayer se napokon ispričao pčelarima te naknadio štete. Američkim pčelarima još ostaje nada da će se naći jednostavno rješenje kao u Europi. Do tada jedino mogu prizivati „Molim te Bože, ne pčele“. Pogledajte CBS-ov prilog na : http://www.cbsnews.com/sections/i_video/main500251.shtml?id=3424316n. DK, prosinac,2007 u časopisu UNA TERRA
