Motrenje pčelinjih paša
Rijetko kojem insektu posvećeno je toliko pozornosti kroz tisućljeća kao što je to imala pčela i njena mnogobrojna zajednica. Ne samo zbog njenih proizvoda ili uloge u oprašivanju cvjetova već i zbog sklada u podjeli poslova koji se događaju u životu ove zajednice. Njenu racionalnost dobro je proučio čovjek, a matematičar je izračunao da je šesterokutni oblik pčelinje voštane čelije idealan oblik u korišćenju prostora, njenu sposobnost orjentacije pratila je pozorno i vojna tehnologija, a znanost koja prati pčelarstvo, među ostalim pokušava doseći do tehnoloških tajni života pčelinjeg društva. Upoznavajući to kroz vrijeme i prostor, okoliš i botaničke fenofaze u raznim meridijanima, razvija se korišćenje njenih nagona za čovjekove potrebe, a uz uvijet da se zajednica do vremena izobilja u prirodi upravo tako razvije da se višak spremljenih zaliha njene hrane može neškodljivo iskoristiti.Tako energetska bilanca količine unesenih zaliha govori da pčelinja zajednica potroši za svoj razvoj čak 9/10 unesenih količina nektara, peluda i vode.
Zimuje svega nekoliko tisuća pčela radilica i njihova majka matica. Prezimljuju stisnuti u pčelinje klupko, gotovo u hibernaciji, snižene temperature i u sredini klupka, polagano se smjenjujući na hladnijoj periferiji, ali uvijek uz doticanje zimske zalihe hrane iznad samog klupka. Čak su proizvenene i posebne 'hladnjače' za pčele u kojima se pčelinja zajednica čuva na temperaturi od 7 ºC , otvorene košnice i samo uz infracrveno svjetlo. U tim uvjetima život pčele gotovo zamire čak bolje rečeno, pčela spava. U željenom trenutku, kada vani nastupe povoljni uvjeti, pčelinja zajednica se vraća u prirodu i nastavlja svoj razvoj. Jasno je da je to skupa tehnologija gotovo neprimjenjiva za globalno gospodarenje pčelom.
Prirodno je ovim geografskim širinama da negdje usred zime, sredinom siječnja, započinje obnova i njega budućih generacija radilica, a kasnije i trutova. No do maksimuma razvijenosti zajednice s kojih osamdeset tisuća žitelja pričekati će svibanj. U međuvremenu je na pčelaru osigurati pčelinjoj zajednici optimalan prostor i zalihe hrane te istovremeno zaposliti sve generacije radilica. Mlade radilice su još do tri tjedna starosti tzv. kućne pčele. One su potrošači zaliha hrane, a uloga im je popravljati, čistiti i graditi novo saće, hraniti pčelinje leglo i maticu, prenositi novounesenu hranu i raspoređivati je po potrebi zajednice.
Umješnost pčelarenja se i sastoji upravo iz prepoznavanja potrebe da se ukupnom volumenu zajednice ponudi i optimalan prostor, dodavajući postepeno dijelove košnice koje nazivamo nastavcima. Zaposlenost svih generacija zajednice neće izazvati 'osjećaj' prekobrojnosti i potaći 'pomisao' na prirodno razmnožavanje rojidbom. U ožujku će se pojaviti i nekoliko stotina trutova, važnih besposličara koje donose živost u zajenici njegujući svoju kondiciju za dani im zadatak oplodnje neke od mladih matica koje će pronaći u širokom radiusu svojih momačkih izleta.
Znajući to pčelar će tada znati iskoristiti ovaj kapacitet. Nakon završene proljetne paše voćkarica ili uljene repice, mnogobrojnog proljetnog šumskog ili livadnog aspekta flore ,dolaze glavne pčelarske paše na red. To su kadulja u primorskoj regiji te bagrem, amorfa, lipa, kesten, suncokret i šumski meduni jele ili hrasta. Manje podilazeći kupcu, ali primoran zakonskom regulativom i trgovačkim uzansama, pčelar će u gospodarenju zajednicom odvajati medne viškove iz zajednice baš prema tim izvorima kako bi njihov proizvod dobio epitet sortnog meda. Umjesto oslanjanja na iskustvo njemu su danas na raspolaganju moderna tehnološka rješenja praćenja tijeka pčelinjih paša, tzv. motrenje (monitoring) pčelinjih paša. U pojedinim zemljama to obavljaju državne službe, ponegdje organizirane zadruge ( osobito u voćarskim krajevima Italije) ili se pčelari putem svojih udruga i saveza opremaju sredstvima i ljudima za organiziranje praćenja medonošenja. Princip se sastoji u tome da se pod određeni broj testnih pčelinjih zajednica postavljaju vage. Danas su to uglavnom digitalne vage s mogućnošću prijenosa podataka na veće udaljenosti. Digitalizirani podaci s vaga putem SMS-a prikuplja serversko računalo i pripadajući softver obrađuje u uređene informacije korisne pčelaru. Tako se na većim površinama i na veće udaljenosti mogu donositi zaključci o početku, tijeku i prestanku pojave pojedine pčelinje paše.Glede osiguranja sortnosti prikupljnog meda pčelaru je u zadatku za nekoliko dana odvojiti ga od zajednice i vrcati ga. Laboratorijskom peludnom analizom samo se potvrđuje uspješnost sortne paše.
Glavne pčelinje paše su u pravilu burne i obilate. Prvih dana po kilogram-dva , ali u vrhuncu medenja cvjetova dnevna promjena težine košnice dosiže i do 12-14 kg u najjačim zajednicama.Tako će paša nektara kaduje povoljnog dana dosegnuti i 6 kg, ali je bagremov cvat ipak najjači po količini nektara pa će ga biti i preko 10 kg po zajednici. Trajanje intenzivne paše ovisno je o vrsti cvijeta, dnevnim temperaturama, vlažnosti okoliša, kiši i vjetru. Za medenje su optimalne temperature preko 20 °C. Visoke temperature i topli vjetrovi ne pogoduju medenju jer se nektar u cvijetu brzo osuši. Kadulja može cvasti i do tri tjedna, bagrem cvate do 15 dana, amorfa je kratka paša s 8 – 10 dana unosa nektara, kao i kesten i lipa. Meduni traju 20 – 40 dana, ali su slabijeg dnevnog intenziteta.Pojavnost medenja je osobito važna informacija za seleće pčelare. Informacija o trajanju dobre pčelinje paše može se iskoristiti i odmah tijekom noći odseliti svoj pčelinjak i stotinama km daleko.Tako se npr. u tijeku bagremove paše postiže visok prinos nektara i kroz dvije ili tri selidbe, u pravilu s istoka prema zapadu, iz nizine prema gorju. No ovo nije sve uneseni med. Preko noći zajednica će početi uklanjati suvišnu vodu iz rijetkog nektara, ponešto će i potrošiti za vlastite potrebe, a dio će završiti za zalihu hrane. Prenoseći nektar iz čelije u čeliju pčela će u svom mednom mjehuru nektaru dodati ferment invertaze koji će med pretvoriti u balansirane stabilne šećere i onemogućiti njegovo kvarenje. Za 3-4 dana iz nektara će nastati gotov med s postotkom vode manjim od 20%, a koji će pčele još zaštititi voštanim poklopcem na čeliji.
U Republici Hrvatskoj ne postoji organizirana služba motrenja pčelinjih paša. Pčelari se uglavnom snalaze sami postavljajući nekoliko mehaničkih vaga, a sve češće i digitalnih s mogućnošću daljinskog nadzora i čitanja podataka. Znajući to, požeška je udruga pčelara 2004. god.izradila projekt i prijavila isti u jedan od predpristupnih fondova EU (CARDS). Kao aplikanti dobili su 20 digitalnih vaga s pripadajućom opremom te postavili ih širom Slavonije u suradnji sa susjednim udrugama. Ne čekajući državne institucije niti saveze, na lokalnoj razini su uspostavili vlastiti način motrenja, a koji se ove godine eksperimentalno i provodi. Osim držatelja ovih digitalnih vaga podatke mogu pratiti i ostali pčelari jer su podaci dostupni i na web –stranici www.zlatna-dolina.hr Zanimljivo je da je održavanje ovog sustava izvedeno u potpunosti bez financijske pomoći lokalne zajednice ili iz državnog trezora već isključivo dragovoljnim radom članova udruge. Prolistajte stranice ovog portala i biti ćete još jedan posjetitelj više, kako je to do sada učinilo i tisuće posjetitelja iz 18 zemalja svijeta. Dobrodošli !
Davorin Krakar,dipl.ing. ( „Una terra“, lipanj, 2008.)
