OSVRT NA PRILOG U „PLODOVIMA ZEMLJE“
Kako jedan odličan prilog u emisiji „Plodovi zemlje“ objavljne 27.travnja 2014. od naše poštovane i izvrsne novinarke gđe Sanje Najvirt i odličan uvod popularnog voditelja jedne od 3 najgledanije emisije HTV-a proteklih dana stvara kontroverzne nastavke i samooblikujuće zaključke po pčelarskim forumima pročitajte i pogledajte na poveznicama:
http://www.hrt.hr/enz/plodovi-zemlje/
Osim toga, umjesto da se izvlače pozitivni zaključci, unosi se gledateljstvu sumnja, pčelarima neugodnosti, a lakrdijašima od dušebrižništva za hrvatsko pčelarstvo prostor podvaljivanja.
Na sreću prilog je sniman kod nekolicine pčelara, a koji ne pripadaju istoj pčelarskoj udruzi pa je izbjegnuta naša lokalna prepotencija.
Upoznavanje javnosti s obvezom usklađenja interesa vlasnika pojedinih mobilnih pčelinjaka je korektno prikazan, ali je nekorektno što se u prilogu vide kontejneri i platforme udaljeni kojih 20-tak metara. Odavde pčelaru gledatelju i autoru priloga na forumu i jasan (krivi) zaključak da je razmještanje pčelinjaka jedno, a stvarnost je kaos, dokumentiran snimkom. Istina je nešto drugo: svi kontejneri i platforme snimljeni na paši repice pripadaju jednom vlasniku , mladom i vrlo poduzetnom većem pčelaru.
U potpunosti se slažem s komentarom na snimljenu zaostalu lanjsku „Bayvarol“ traku. Ima nas i takovih, jednom iz neznanja, jednom iz nemara, drugi put iz vlastite 'tehnologije' primjene veterinarskog pripravka, neuredne evidencije primjene i uklanjanja, neznanja što zaostala traga donosi dugoročno na rezidue u vosku ili genetiku novih populacija varoe. Glavno da se kunemo u 'dobru pčelarsku praksu'.
Na djelatnu borbu i okršaj s američkom gnjiloćom u požeškim prostorima krenili smo izvrsnim predavanjima na Godišnjoj skupštini još 2012. god. Pozvali smo tada uvažene stručnjake gospođu i gospodina Krušelja iz Zlatara. Još prije nekoliko godina promotivno smo poslali u Prag u Včelarski institut 8 uzoraka s 8 naših pčelinjaka i dobili nekoliko pozitivnih nalaza po njihovoj metodi uzgoja bakterije iz zimskog otpada na podnicu košnice. No u RH nije bilo volje primijeniti ovaj način kontrole AFB-a, dok primjerice štajerski to pčelari već čine nekoliko godina i trajno smanjuju količinu infekcija. Jednostavno rade ozbiljno i stručno, za pčelare besplatno, a vet. službi plaćen posao iz EU. Prepišimo i to od njih kao što je prepisan i nacionalni program.
Bezobrazno odbacivanje starih okvira zaraženih američkom gnjiloćom protekle jeseni uz jedno prigradsko naselje u Požegi dovelo je do pokretanja kotača. Izdana je naredba i obveza kontrole svih pčelinjaka na 3 km polumjera. Otvorena je Pandorina kutija. Antibiotika za paušalno čišćenje od znakova američke više nema u slobodnoj prodaji. Laboratoriji su sve opremljeniji i iskusniji i lako se tragova nađe u medu.
Prevelik je to rizik za pojedinca pčelara kao i za rejting nacionalnog pčelarstva.
Svaka baš pčelarska udruga nema tu sreću da u svojim redovima ima veterinara, osobito u naponu svojih stručnih i fizičkih parametara. Eto mi to imamo i vidjeli smo ga na zadatku. Ovaj puta on dolazi na pčelinjake rekli bi 'pod muss', a već smo i na spomenutoj skupštini donijeli odluku o bezrezervoj podršci da nam pomogne u nastojanju Požeštinu dovesti u stanje bez AFB-a ( eng. American Foulbrood ). Kamo sreće da se tako radi i drugdje. Iskusni pčelar, osobito seleći već dobro znaju gdje su oko nas 'stoljetni' izvori zaraze.
Repica je gotovo na kraju, a bagrem pomalo kreće. Ne iskoristismo zapravo jednu predivnu činjenicu staviti na prvo mjesto, a priče je bilo o nekim hibridima repice. Nitko nije istakao da ove godine nije bilo trovanja pčela pesticidima primijenjenih protiv repičinog sjajnika. Donese nam to EU.
Upravni odbor će se uskoro sastati i javno očitovati o prilogu.
Davorin Krakar, predsjednik udruge
30.travnja 2014.
