Dok ove vruće ljetne dane na mahove presječe bura s Učke, Velebita, Dinare ili Biokova samo očekujem u poplavi dušebrižnih udruga da se utemelji uduga za razvoj civilnog društva, a za promicanje, njegovanje i provođenje ideje za uklanjanje uzroka koji dovode do pojave ovog hladnog i snažnog vjetra. Zamisliti je mnoštvo korisnih razloga. Uklonivši ove prirodne grdosije, pa čovjek je danas močan, zar ne, a MMF jedva čeka da nekud utroši svoju glupost, nestala bi bura, ne bi se morali kopati tuneli, ne bi bilo gužve na naplatnim kučicama, a uticaj tople mediteranske klime širio bi se duboko u kontinent i time odteretio našu energetsku bilancu. Nestale bi i naše regionalne različitosti, jer bi mćstral puhao i na Jarunu i po Dunavu.Ovom povjesnom idejom započinjemo današnju priču o polenu. Možda i neumjesno za sve one kojima je ustanovljena alergijska reakcija na povećanu koncentraciju polena u zraku. Rijetko se pronađe obitelj u kojoj ne živi osoba koja je ovih dana drogirana nekom antialergijskom tabletom ili je crvenog nosa i očiju, iscrpljena nesanicom, glavoboljom, urtikarijama unakažena, neraspoložena i opremljena antipeludnim filterima u klima uređajima u kući, uredu i autu. Bespomoćno bleji u TV i lakovjerno nasjeda na marketinške poruke, kao mi smo vam našli lijek za vaše peludne probleme. Onda opet ona bioprognoza: uvjeri vas da ćete biti grogi. Razlogom za promicanje navedene ideje je glupost koju je nestašni ljudski um mogao smisliti u jednoj nedavno objavljenoj znanstvenoj knjizi o biljnim vrstama koje urzokuju peludne alergije. Uvaženi liječnik je u uvodniku čak naglasio da je ovaj znanstveni uradak posvećen i onim arhitektima našeg okoliša koji - trebaju poticati najširu društvenu akciju u stvaranju okolišnih uvjeta bez alergogenih izvora, posebice na uništavanje trava kojih pelud uzrokuje alergije. Sada kada su Englezi na čelu EU očekivati je i njihovu reakciju na ovu originalnu hrvatsku ideju za iskorjenjivanje travnjaka engleskog ljulja, ali i sveukupne više-vjekovne engleske vrtne tradicije. Dakle, mi smo za plastično cvijeće, drveće i travu, i fajrunt. Ljudski je genom ipak programiran s daleko užom ekološkom amplitudom nego što je njegov uticaj na promjenu okoliša, od atmosferskih promjena, promjena ukupne klime, pokretljivosti čovjeka po svim klimatima, prehrambene navike netrošenja tradicionalne hrane iz svog okoliša već uživanju u svim ponudama globalnog sela. Kada se tome doda i cijeli niz uništavanja izvornosti hrane u industrijskoj priredbi hrane u tzv. "light" izvedbama, tobože baš za vaše zdravlje, uz dobru mačku na reklami , vi postajete i potrošačke žrtve. Budite sigurni da ćete još jedniom platiti onaj osiromašeni sastojak iz prvog proizvoda, jasno u drugom proizvodu (čitaj, surogatu). Chomsky će vas uvjeravati da vam se kontrolira samo mozak, a njegova je istina nazočna i u našim navikama pa čak i najobičnijoj svakodnevnoj refleksnoj konzumaciji hrane već kod same kupnje na policama supermarketa. Proizvodnja vašeg pristanka kroz sustav propagande u plasmanu industrijske hrane kontrolira vaše životne navike i na kraku kontrolira vaš život. Pa bio on i šmrcav ili drogiran u alergiji, glavno je da se trguje i zarađuje. To je i razlogom zašto potrošnja meda i pčelinjih proizvoda ima s kulturom nacije jednaku hiperboličnu krivulju. Onaj koji zna ne vjeruje svakoj reklamskoj kampanji.Pčela ima dovoljno svog posla i ne čita reklame. Priroda joj je dala zadatak da opraši biljku i za to ju je nagradila mirisnim nektarom. Nektar će joj biti uglavnom energent za pokretanje mišićja, a koji će nakon encimatskog procesa u stanici saća za nekoliko dana izgubiti višak vode (kondicioniranjem u košnici) i postati stabilan med. Rezerve koje pčela pravi služiti će joj za bespašno razdoblje i zimovanje, kada za grijanje svog legla mora podići relativnu temperaturu legla i više od 50 stupnjeva.No, med kao energent možemo zamijeniti i toplim kaminom ili recimo etažnim grijanjem, ali sadržaje koji plutaju u njemu ne možemo nikada nadomjestiti. Cijeli niz različitih peludnih zrnaca, kako smo to u jednom ranijem članku rekli, lebdi u medu poput zvjezda na nebeskom svodu.
Pelud je zapravo muška rasplodna tvorevina, nastala redukcijskom diobom, spremnom za oplodnju, od nekoliko sati do nekoliko godina, najčešće pojedinačo odvojena, a ponekad još spojena u tzv. tetrade. Svaka biljna vrsta ima potpuno karakteristično peludno zrnce.One koje su entomogamne (kukcima raznošene) na svojoj vanjskoj ovojnici (eksini) opremljene su praktičnim hvataljkama da kukcu ne bude problem ponijeti ih. Anemogame biljke ( vjetrom raznošena pelud, baš ona kojoj ste najviše podložni) uglavnom su manje razvedene eksine, kao i manje veličine ( od 5 μm , npr. nezaboravak, ili veće ). Boja entomogamne peludi je najčešće od svijetlo žute (npr. bijela djetelina) do zagasito crvene (npr. visibaba ili divlji kesten).Kao rasplodna tvorevina sa svojim genetskim sadržajem, pelud je opremljena koncentatima potrebitih tvari za njeno klijanje u tučku. Uz vodu ono sadrži proteine, vitamine, ugljične hidrate, aminokiseline, masti, encime, ali i tragove mineralnih tvari. Upravo se mikroelementima u peludu danas ponajviše naglašava njegova osobita važnost. Zašto ? Mikroelementi su u prirodi i dobili ime po tome što ih je za razliku od npr. kalcija, željeza, aluminija, bakra ili sl. srazmjerno rijetki. Organizam ih crpi iz hrane iako ih treba vrlo malo. To ne znači da su i manje važni za normalni metabilizam. Ali izostankom ovih elemenata dolazi do problema. Tako npr. selen. U medicinskoj farmalologiji je definiran kao izraziti element koji sprečava procese nekontroliranog bujanja tkiva tumora. Kao mikroelement u tlu postao je deficitaran u suvremenoj proizvodnji hrane. Tlo ga u razini rizosfere ( zoni korjena) kulturnog bilja, voća i povrća, jednostavno više ne sadrži. On nije potrošen, samo je translociran u dublje slojeve tla, a kao posljedica dugogodišnjeg korišćenja lakotopivih i lakopokretnih dušičnih gnojiva. Pčela posjećuje cvjetove mnogih biljaka pa tako i onih koje još uspjevaju na neosiromašenim tlima. Usput će u peludu ponijeti i toliko selena da će vam i mala žlica meda dnevno biti dostatna za opskrbu vašeg metabolizma ovim i drugim mikroelementima. I to je to. Med nije samo gražđani i voćni šećer.On je opremljen čitavim nizom prirodnih sastojaka na koje je vaš organizam navikao, koji su potrebiti za njegovo normalnu, ali složenu fiziološku funkciju. Zato mu se više tisuća godina njegovo baktericidno, antimikotičko, antirahitično, antianemijsko, dodajmo i antialergijsko djelovanje. U medu će se naći i do stotinjak vrsta različite peludi. Dominantna pelud će dati sortnost medu, ali uz to i ne manje važan je i spektar drugih vrsta. Biti će tu i cijeli niz anemogamne peludi, koju je vjetar zalijepio na nektar, a pčela prenijela u košnicu.
Znanost i tehnološki postupci danas omogućuju vrlo jednostavno ustanoviti raster vrsta peluda u medu. Cijeli niz vrhunskih europskih znanstvenika posljednih se godina u potpunosti suglasilo i dokazuje da je samo kvalitativna i kvantitativna analiza peludne slike u medu garant izvornosti. Zasigurno najbolji atlasi peluda dolaze posljednih godina iz njemačkog pčelarskog instituta Donje Saske u Celleu. Katharina i Werner van der Ohe autori su nekoliko peludnih atlasa iz kojih vam prenosimo nekoliko slika u (vidi Galeriju iz arhiva ove udruge) .Snimljene su nakon posebne metode pripreme u kojoj se nisu koristile boje za pripremu uzoraka već su znanstvenim svjetlosnim mikroskopom snimljene i digitalizirane u naravnim bojama. Samo za pojedine detalje eksine, intine ili dijelova citoplazme polena korišćen je diferencijalni interferencijalni kontrasni postupak. Donosimo vam ih da se uvjerite što dišete, ali i da uživate u bogatstvu prirodnih ljepota onog svijeta kojeg ne vidimo svojim okom. Ovih dana kada cvate pitomi kesten pčele doista uživaju u posjeti njegovom cvijetu. Nekoliko prvih dana cvatnje toliko je peluda na raspolaganju da počesto i nemaju mjesta za odlaganje meda ili matici za polaganje jaja. To je i razlogom da se u sortnom medu kestena mora naći čak 85% peluda kestena.
Pelud, nektar i voda sastojci su od kojih mlade pčele proizvode matičnu mliječ. Matična mliječ je hrana za maticu i za mlade ličinke.Bez peluda nema razvoja legla u košnici. Nema nastavka života pčelinje zajednice. Nakon ovako dobre peludne paše, kao na slici s našeg pčelinjaka, dovoljno je zalihe i za pčele i za uživatelje kestenova meda. U slast ! I bez brige, ipak nećemo maknuti Velebit.
DK, 3.srpnja, 2005. za časopis UNA TERRA
