Dok smo u zadnjem članku o peludu u medu ustvrdili kako je sofisticirano razdoblje njegovanja kakvoće hrvatskih sortnih medova tek pred nama već je postojala želja da se otvori kvalitetnija suradnja pčelara i šumara. Tragom te namjere, krajem siječnja ove godine, potpisan je protokolarni dokument nazvan Pismo razumijevanja između „Hrvatskih šuma“ d.o.o. – Zagreb i Hrvatskog pčelarskog saveza. Čelnik tvrtke „Hrvatske šume“ mr.sc. Darko Beuk i predsjednik HPS-a prof. dr Nikola Kezić ovjerili su ovaj dokument. Hrvatska kao mala zemlja sa svojim brojem pčelara i pčelinjih proizvoda ne može sebi priuštiti posebnu instituciju koja će obnašati poslove jednog pčelarskog instituta, ali preko tisuću šumarskih inžinjera zaposlenih u „Hrvatskim šumama“, uz visoko specijalizirane stručnjake na Šumarskom fakultetu i Šumarskom institutu zapravo već posjeduje odličnu logističku, znanstvenu i stručnu podlogu. Europski integracijski procesi, kolikogod oni imali ponajprije ekonomsku pozadinu, prisiljavaju zemlje članice definiranju svojih ciljeva.Kako je upravo agroproizvodnja glavni potrošač zajedničkih sredstava EU, u bilanciranju kapaciteta proizvodnje hrane, pregovaranje te gospodarska održivost određene proizvodnje, sociološki uticaj, tzv. ruralna održivost, upravo zemljopisna značajka proizvoda je putovnica nekog proizvoda. Članice mogu birati između dominantnog količinskog učinka na tržištu ili će potrošaču priuštiti doživljaj. Stoga, količinom meda koji se proizvede na hrvatskim prostorima ne može se značajno uticati u prometu , ali se prepoznatljivošću može održati na tržištu. Budimo ovdje sigurni da će svaki „cigo svoga konja hvaliti“. Šumari više i ne moraju hvaliti svoje šume.Priznaju im to više drugi europski šumari nego vlastiti puk. Ponositi na njihovu izvornost te još uvijek stabilne šumske ekosustava i pored značajnih klimatskih promjena i uz uticaj agresivne ljudske infrastrukture, uvjereni su kako će svoju stručnu misiju u gospodarenju šumskim prostorima nastaviti i budućih stoljeća. A premalo je poznato običnom građaninu da je hrvatski šumarski zavjet ugrađen i u šumarske zakone i u sve generacije šumara koje slijede ovaj zavjet, njegovanje prirodne izvornosti, oponašajući prašumske zakone rađanja, rasta i stasanja, zrelo doba i doba umiranja. Temelj tome je uvijek prepoznavanje karakteristične biljne zajednice, kao sklada biosociološkog odnosa prizemnog rašća, grmlja i stablašica.Upravo je taj biljni menu poveznicom pčelara i šumara. Šumari ga izvrsno poznaju, prepoznaju i „knjiže“ u svojim osnovama gospodarenja šumskim površinama, a pčela će, nagrađena za svoju posjetu cvijetu slatkim nektarom, usput oprašiti cvijet te će ponijeti pelud u medu ili na svojim dlačicama. Ova peludna filharmonija ima svoju prvu violinu ili čak više njih. To je nazočenje neke od biljnih vrsta karakteristične za promatranu fitocenozu, a koja se u drugim šumskim ekosustavima po Europi i ne pojavljuje. Koje su to sve vrste reći će znanost u postupku definiranja zemljopisnog podrijetla.
Zašto šumari i pčelari
Ne postoji druga struka koja svojom dimenzijom edukacije bolje pokriva multidisciplinarnost pčelarstva. U 'najšumarskijoj? zemlji svijeta, Kanadi, pčelarsku djelatnost kreiraju šumari.Svjetska sveopća invazija certifikacijskim formatima, kao svojevrstan vid dobro prodane pameti, zahvatila je hrvatske šumarske prostore. „Hrvatske šume“ su nositelj prestižnog svjetskog FSC certifikata ( Forest Stewardship Council ) kojim se potvrđuje gospodarenje šumama po održivim principima. U ovoj suradnji se kroz stalni monitoring utvrđuje i razina stupnja suradnje s ostalim korisnicima šumskog resursa. Među njima su i pčelari. Šumari su dalje svjesni da je opstanak stotina biljnih vrsta ovisan o entomogamnoj ulozi pčele kod oprašivanja, kao najosjetljivije fenofaze od rađanja do smrti jedne biljke. Nestankom uvjeta da pčela samostalno preživi u šumi, bez uticaja i pomoći pčelara, a kao posljedica 25-godišnje ugroženosti pčela od nametnika Varroa destructor , prekinut je biosociološki sklad na račun biljnih vrsta koje oprašuju pčele.S druge pak strane, pčelari su već i po svojoj djelatnosti upućeni na šumske prostore jer se gotovo 70% meda polučuje od šumskih vrsta drveća (bagrem, vrba, kesten, lipa, jela, smreka, hrast …).
Katastar pčelinjih paša
Sveukupna inventarizacija proizvodnih kapaciteta poljoprivrede u EU je preduvjet funkcioniranja europskog zajedništva, raspodjele zajedničkih sredstava i oblik suradnje koji osigurava potrajno snabdjevanje poljoprivrednim proizvodima europskog podrijetla. Med je jedan od rijetkih prehrambenih proizvoda kojeg EU nema dovoljno iz vlastitih izvora. I čim je otvoren postupak uvoza izvan Zajednice, kormilo u mešetarenju uzimaju trgovci. Oni će uvoziti med preko svjetskih burzi i to iz onih predjela kugle zemaljske gdje je BDP niži, sve dok je to izvor dobrog profita.
Hrvatski resursi za pčelarstvo su iskorišteni tek oko 10%, što pčelarstvu osigurava desetorostruko povećanje proizvodnje i kod sadašnjeg tehnološkog nivoa pčelarenja.Dok tuđi medovi ne zavladaju na hrvatskim policama pčelarstvo ( a time i njegova uloga oprašivanja) imaju u ovom momentu ključnu ulogu inventarizirati svoje resurse. Šumari imaju za svoje potrebe vrlo precizne podatke o šumskim površinama, izmjerenu zastupljenost pojedinih vrsta, označene na terenu biosociološke gospodarske cjeline (šumske odsjeke i odjele, svrstane u gospodarske jedinice od 2-4 tisuće hektara), digitalizirane podatke i izrađene mnoge tematske zemljovide, kao npr: karte šumskih tala, fitocenoza, vodotoka,gospodarse podjele,komunikacije, ugroženost od požara i sl.Korišćenjem svojih baza podataka vrlo se precizno mogu izraditi i pčelarske pašne kapacitete te praktični zemljovidi. Europa to naziva rajonizacijom pčelarskih područja. Budemo li znali, čak uz korišćenje europskih fondova, kako to i oni rade, u potpunosti ćemo biti pripremljeni za argumentaciju naših osobitosti.
Zemljopisno podrijetlo
Ne iskoristimo li priliku, jer to nam neće drugi pokloniti, da našom hrvatskom fitocenološkom slikom zvijezdanog peludnog svoda stvorimo prepoznatljivost, ulazimo u bezličnu prosječnost.Sjetiti se je opet dobrog iskusnog vinogradara koji će kušajući vino reći: U vinu je do sada dokazano nazočenje oko 400 elemenata i spojeva, pa kao, bog zna, koliko ih još ima. Naša flora puna je endema i posebno zaštićenih vrsta. Njihova pelud plovi u medu. Dokaže li se nazočenje peluda velebitske degenije, timjanolisne crnike, bijele naglavice, ozimice ili kockavice, moguće i sklad više njih – zemljopisno podrijetlo je definirano. Kroz sistematsko razrstavanje flore Hrvatske već su i više od pola stoljeća definirane stabilne šumske biljne zajednice, od visova Velebita, gariga i makije Damacije, jelika Gorskog kotara, kestenovih šuma Banovine, termofilnih padina Žumberka, Medvednice ili Papuka, sve do vrbaka i salaša uz Dunav. Europska je birokracija postavila mogućnost, kao i naši propisi (Zakon o hrani) da se i med označi kao zemljopisno karakterističan proizvod. Do danas je 23 medova u EU nosi ova označja ,iz Portugala, Grčke, Luksemburga i Italije. Što čekamo?Melisopaniologija ( nauka o peludu) je tehnički danas neograničenih mogućnosti korišćenja optičkim i elektronskim mikroskopima ili DNA analizama. Do uključene samo u poslove Nadzorne stanice za ekološku proizvodnju, „Hrvatske šume“ će Hrvatskom pčelarstvu moći dati novu dimenziju, različitu od primitivnosti i afera o medu. Prepozna li to i politika u procesu pridruživanja i kasnije u korišćenju fondova za ove programe, to će biti dobar znak razuma.
DK, 17.siječnja, 2006. u časopisu UNA TERRA
