POMOĆ
Kada vam kao pčelaru u jeku sezone počimaju otkazivati poneke zdravstvene mogućnosti, a još ne pripadć godinama kada je to i očekivati, hvata vas poprilična panika da ni sami niste sigurni kako to riješiti. Izgubiti još jednu sezonu, kao protekle godine, dovodi vas do malodušja. Vezani 8 tjedana uz krevet, bolnicu, 80 dana mirovanja, tone lijekova, a sezona prolazi.
Profesije koju bi trebali poteško je naći, pogotovo što su to već osobe kojima je životna snaga pri kraju. Platiti djelatnika koji nezna raditi s pčelom ili ih se čak boji, još je lošiji odabir.
Pokušavate sami voditi svoj pčelinjak i dovodite se još u gore stanje: bolest se vraća, pucaju mišići,tlak vam raste, ne spavate i gubite apetit. Trava pak raste do pojasa i uredan pčelinjak vam se pretvara u šikaru. Pa zar opet izgubljena godina(?) i to nakon toliko truda da dočekaš naponon jednu normalniju godinu, bez mrazeva i suše. A meni se to opet dogodilo.
Pročuje se brzo po gradu da je Dado u bolnici.Svi su pčelari zatrpani svojim poslovima: seli se na Banovinu, seli se u Baranju, čakovo, vrca, mijenjaju se matice, a poneki si dozvoli i koji dan godišnjeg odmora. Vručine su i do 45°C. Svatko spašava što spasiti može.
I onda, nakon nekoliko dana dogodi se nešto na što smo mi kao ljudi gotovo zaboravili. Nekoliko uzastopnih tel. poziva ti preporodi dan. Pa Bože zar još toga ima.Dečki se javili sami. Napakostiti drugome je postao modus vivendi, ispadaš veći 'kit', sposobniji, pametniji, nekoga si 'prešao', evo ti humora s dodacima. Pa još ako nekog tužiš kroz nagomilanu administraciju evo te pobjednika kakove bač čeka i treba ova jadna zemlja. I sav si važan.
Dakle da skratim. Nazvalo me 5 pčelara, možda i najboljih, a koji su puni i vlastitog posla i pitalo mogu li mi oni pomoći kod vrcanja meda. Ja se još čudim znajući da su u poslu bar 18 sati dnevno. Ne vjerujem i podozrivo pitam da li je to moguće. Ma, ti samo reci koji dan i evo nas. Odlučimo u dan-dva i prošlog ponedjeljka evo ih na pčelinjaku. Opremljeni potpuno, čak s ispeglanim odijelima i navale na posao. Što to znači kada najbolji spretni pčelari 'navale' nisam uspio niti snimiti. Niti za kavu nije bilo vremena, Samo malo tekućeg osvježenja i idemo dalje.
Neću ih imenovati punim imenima, a to su bili Ivo, Željko, Tomo i Marijan, jedan je još selio) Ivica. Nastavci samo frcaju u kombi.Pa malo pčelarske priče u hladovini i natrag na posao. Ostade još malo za drugi put, ali više kao razlogom da padne kakav ražanj.
Ostavim si dan-dva za srediti dojmove. Da li smo se kao ljudi toliko odvojili i nismo li mi stariji pčelari posljednji koji će rado pomoći prijatelju u nevolji? A zamislite koliko truda dajemo mladim pčelarima početnicima naučiti ih pčelariti: od pčelarskih šklola, projekata, seminara, predavanja, izleta, savjeta u opremi, poklonjenih zajednica, zaštite od odbjeglih rojeva ili gnijezda trutova i sl. Koliko smo meda poklonili požeškim ili vukovarskim institucijama.
Možda mi se rad ovih kolega u malom i vratio nakon toliko godina na čelu udruge. Hvala vam od srca kolege, isto bih učinio i ja za vas.
DK, 13.kolovoza 2013.
osvjeenje_na_kraju_posla_640
