Tiha i pretiha paša
Stiže nam i srpanj, nestabilan kao i prethodni mjeseci. Model po dva dana paše i dva dana kiše se već zavukao i u ovaj mjesec. Da u lipnju nije bilo duge cvatnje lipe i kupine pčela bi nam gladovala. Ovako su nam vage pokazale tek održanje težina zajednica, a čak i lagani pad. Prošli je mjesec bar dao dovoljne količine peluda i ponešto nektara pa se pčela nakon svibnja, kada je potpuno stao razvoj i obnova legla, mogla oporaviti i obilno obnoviti svoje nove generacije. Jasno je da je za to trebala i izdašne količine peluda i meda kojeg su pčelari ostavili u košnicama.
Ono nešto lipove i paše na kupini još stoji razbacano po medišnim okvirima tek ponegdje zatvorenih čelija, a uglavnom s još nezrelim medom visoke vlažnosti. Samo pojedinačnim odabirom okvira pčelari su uzeli nešto zaliha i odmah dodali pogače ili tekuću prihranu. Jalova nam godina kada u lipnju hranimo pčelce.
Najuporniji seleći pčelari pođoše i do Banovine. Krene paša kestena i po 4 i po navodno 6 kg dnevno pa kada dobro pokisne opet stane i špekulirati je da li će polupun ( da ne kažemo poluprazan!) nastavak pokriti troškove selidbi.
Jedini nam je izlaz bio raditi za slijedeću godinu na formiranju nukleusa s novim maticama. Uz redovitu prihranu mlade su se matice potrudile već napuniti nastavak pčelama.
Sada još ostaje paša suncokreta, tamo gdje on i medi te uvijek rizična paša na hrastu sladunu. Uskoro će i zlatošipka da popravi peludni sastav. Ovih je dana bar bijela djetelina spašavala sada zahtjevne zajednice, uz pomoć kokotca,abdovine, ciganskog perja, gospine trave i sl.
