Rujanski dani još pretežito pripadaju ljetu iako znaju ukazati hladnim jutrima i maglama na završetak pčelarske sezone. Preostaje još samo najupornija zlatošipka u sjeni šumske prosjeke ili u višim predjelima.
Zlatošipka ( lat.Solidago virga aurea ) je naša stara biljka i element šumskih proplanaka i obala rijeka i potoka. Naći će se uz obale Drave, Save i Dunava, ali i u šumama jele na Velebitu. Poneki je smatraju i invazivnom vrstom, što ona i je na zapuštenim oranicama i pašnjacima. Osim sjemenom dobru poziciju u progresiji osigurava joj razmnožavanje putem korjena jer njeni rizomi su višegodišnji i iz njih će ponovo potjerati još bolje iduće godine. Paljenjem zapuštenih oranica ona gubi konkurenciju i još bolje obrasta zemljište, sve do stvaranja 'monokultura', a koje raduju samo pčelare i njihove pčelce. Redovitom košnjom zlatošipka nestaje, a oranjem se prorjeđuje.Nerjetko se po seoskim vrtovima može susresti i kao ukrasna biljka. Uglavnom je to njena sestra drugog imena Solidago canadensis , koja će narasti i preko 2 m visine. Obje odlično mede i daju izvrsnu peludnu pašu već od kraja srpnja pa sve do polovice rujna. Pčela na svijetlom medu zlatošipke odlično zimuje.
Ovih dana naći ćemo pčelu i na oštećenom voću, šljivi, grozdu ili kruški. Prikuplja marljivo preostalu pelud i slatke sokove jer poklopljenog legla je još i do 8 okvira, a treba i podebljati medne vijence.
Pozoran pčelar izvršio je već prve njege zajednica protiv varoe, a onaj koji nije iznenadit će se i opravdano sumnjati u vijek svojih radilica. Krajnje je vrijeme za dodatnu prihranu onih pčelaca koji nisu osigurali zimske zalihe, osobito mlade zajednice. Dodati im je meda na okvirima, prihraniti sirupom i obvezatno suziti leta protiv grabeži.
Viškove okvira i nastavaka odvojiti je u dobro zatvorenu prostoriju i čuvati od moljaca.
DK , 1.9.2010.
