Jesenje magle sve češće posjećuju slavonska polja. Lagani pad jutarnji i dnevni temperatura nagovještavaju dolazak zime. Naše pčelice polako skupljaju svoja zimska klupka uživajući u košnicama. S dovoljnim količinama meda i peludi ,mirom na pčelinjaku ,trebaju bez ikakvih problema dočekati prve proljetne paše.
Većina pčelara obilazak pčelinjaka u to vrijeme svode na vizualni pregled vanjštine košnica ne pitajući se što se dešava unutar košnice. U većini pčelarske literature savjeti su da ne otvaramo košnicu niti da uznemirujemo pčele. Kako kao profesionalni pčelar ne mogu si priuštiti luksuz da mi tijekom zime propadne odnosno ugine desetak posto pčelinjih zajednica, što je uobičajen prosjek na našim pčelinjacima.
Često zbog nekoliko razloga u jesen pčele ne dostignu dovoljni broj pčela unutar košnice. Smanjeni broj pčela prisiljava pčele da unutar košnice povećano troše med kako bi održavale potrebnu toplinu unutar klupka. Veća potrošnja meda zahtijeva češći pročisni izlet, što često tijekom zime nije moguće. Takve zajednice redovno ugibaju tijekom zime ili dočekaju proljeće toliko slabe da ne mogu iskoristiti obilne proljetne paše. Dužnost nas pčelara je da se odužimo našim pčelicama za sve blagodati pčelinjeg rada i meda, tako da im omogućimo sigurno prezimljavanje. To im možemo omogućiti samo ako u jesen spojimo sve slabe pčelinje zajednice. Jačinu pčelinje zajednice možemo odrediti nakon prvih jesenji mrazova, odnosno u jutarnjim satima kada je temperatura na pčelinjaku u minusu nekoliko stupnjeva. Lagano podignemo krov košnice i izbrojimo broj ulica između okvira kojega zaposjedaju pčele. Poželjan broj je pet ulica pa na više. Takve zajednice sa sigurnošću prezimljavaju. Sve košnice ispod pet ulica pčela zabilježimo odnosno upišemo koliko zaposjedaju ulica. Prvog sljedećeg dana kada je temperatura na pčelinjaku šest i više stupnjeva, a maksimalno deset, izvršimo spajanje takvih slabih zajednica. Proces spajanja izvršimo tako da prvo prazne okvire odnosno okvire koje ne zaposjedaju pčele izvadimo iz košnice. Okvire sa pčelama pomaknemo u lijevu ili desnu stranu nastavka i oslobodimo prostor za dodavanje okvira sa pčelama iz druge košnice. Okvire sa pčelama stavimo tako da se pčele iz jedne i druge košnice dodiruju, odnosno ne smijemo ostaviti okvir između dva klupka a da na njemu nema pčela. Cijeli posao spajanja radimo bez dima ili sa jako malo dima. Moramo paziti da za cijelo vrijeme manipulacije sa okvirima radimo lagane kretnje i sa što manje buke. Pčele su zbog niske temperature usporene i neće napuštati okvir za vrijeme premještanja. Ono malo pčela koje ostane na podnici ili krovu košnice četkom pometite i dodajte u novu zajednicu. Prilikom spajanja jedan mali broj pčela napusti okvir i ako ih ne pokupimo ugiba. Ipak to je tako malo u usporedbi na broj pčela kojima ste omogućili da sigurno dočekaju proljeće. Takav način spajanja možemo raditi tijekom cijele zime, pa i kada je na pčelinjaku snijeg. Poželjno je da je dan sunčan. Kod spajanja košnica kombinirajmo tako da prilikom spajanja u novoj košnici imamo između sedam ili osam ulica pčela. Nekoliko dana nakon spajanju pčele formiraju zajedničko klupko i ono će imati šest i na više ulica pčela. Ovisno o popunjenosti ulice pčelama. Do proljeća i prve ozbiljne količine legla pčele same odaberu maticu iako na početku proljeća pa sve do ljeta u košnici mogu nesti i obadvije matice.
