brdski_bagrem_640
Brdski bagrem danas, 9. svibnja 2012. ( Photo by DK)
Danas na pčelinjaku
Svatko vuče na svoju stranu
Početkom ovog tjedna, uz poželjno osvježenje, svi seleći pčelinjaci su preseljeni na brdski bagrem. I mnogi stacionarni pčelinjaci su morali biti preseljeni tamo gdje će biti bar nešto glavne paše. Napokon je pčela došla do nešto nektara.
Kako mi danas reče jedan naš poznati pčelar, a koji je i sam morao zamijeniti smrznuti baranjski bagrem onim na višim predjelima Bilogore, nesreća s bagremom je izazvala i drugačije traženje rješenja.
Gotovo da ne znam našeg požeškog pčelara koji se ovih dana nije javio povjereniku za katastar paša i potražio novi smještaj, tamo gdje gotovo nikada pčelari i nisu dopremali pčelce. I svakom je Željko pomogao ili savjetovao gdje tražiti. Stotine kilometara skitnje se i isplatilo i danas kada je već paša u sredini intenziteta progovoriti je i o funkcioniranju institucije povjerenika. Naš je 'pukao', pa nakon primarnog uzbuđenja napisao nam je za portal slijedeće, te priložio svoju fotku:
„Iako je repica u punom cvatu pojavom prvih mednih cvjetova bagrema svi pčelari Požeško - slavonske županije napuštaju pašu repice. Unazad zadnjih dvadesetak godina repica nije ovako loše medila i pčele koje se inače izuzetno dobro razvijaju na repičinoj paši ove su godine oslabile. Da li je uzrok slabljenja pčela loše medenje ili nova sredstva zaštite protiv repičinog sjajnika?
Svi pčelari naše udruge rasporedili su se na ostatcima bagrema koji nije izmrzao i pri tome pokazali pravu pčelarsku toleranciju. Osim naših pčelara imamo i nekolicinu pčelara iz susjednih županija koji su posjetili Požeško gorje u nadi unosa barem malo bagremovog meda. Ovom prilikom se zahvaljujem svim pčelarima na maksimalnoj toleranciji i volji da podjelimo ovo malo paše svim zainteresiranim pčelarima.
--
Balen Željko „ (8.svibnja,2012., završen citat)
Lijepo, civilizirano, pristojno i odmjereno, ali iza ovog njegovog teksta je zapravo veliko razočaranje u ljude, bolje reći, pašne povjerenike u Požeštini, kako u našoj županiji, ali i oko nje. Bez i malo želje za suradnjom, poplava udruga, starih i novijih, formiranih samo da imaju SVOG povjerenika, pokazala je pravu stranu ljudskog primitivizma i sirovih strasti. Gotovo da nema pčelara i povjerenika koji nije ovakav 'Pravilnik ...' naučio napamet, ali ga i tumači kako samo njemu paše. I to još traje. Otimačina, svojatanja, izbacivanje, piskaranja s povratnicama, da ne spominjem neprovjerenju tanku stručnost u uvjetima nepostojanja pašnih kapaciteta (čl. 6. i 7.) ružna je strana ljudske naravi, a koja će zasigurno imati i dalje posljedice na odnose između udruga, ljudi, kolega i saveza.
Stvarnost je danas bila više nego egzaktna, što potvrđuje i ova fotka:
Photo by DK
Za to vrijeme pčela ne gubi vrijeme već zauzima poznatu pozu, naslovna fotografija članka
DK, 9.svibnja 2012.