Eto toliko o klimi, na sve strane se o tome govori, pa kao, prosjeci otišli samo kojih 2-3 stupnja i napravili totalnu pomutnju. Voće prisilno zori, a tek šuma iz dubljeg tla povlači rezerve vode. Još nismo doživjeli zabilježen požeški Cº maksimum iz 1949.( vidi, ja sam se rodio te godine!). Vegetacija livada i travnjaka je stala, ljetna paša na zlatošipki prestala i taman je za herbar (suha!), bijela djetelina izgorila, čak i divlja mrkva je suha. Preostala je još samo cikorija ili nam je draže ime vodopija, ponegdje kažu i konjogriz. Suša je strašna. Metvica još nije ni procvala. Velika vrbica je tek ukras na travnjacima. Na pojilicama uz pčelinjak je gužva od ranog jutra kao na naplatnim kučicama u Lučkom. Grabež je za vodom.
Dovršava se lipanj s ocjenom OSREDNJE ( na granici sa SLABO!). Ipak, i to je dobra ocjena za prinose na amorfi, lipi ili kestenu na saharskim vrućinama isprekidanim pljuskovima, tučom ili vjetrovitim danima.
Njegov život s blagim pčelama i pčelarima
Sjećanje na Hermanna Pechhackera
Parafraziram naslov audiozapisa 'Mein Leben mit der sanften Carnica-Biene' britanskog dopisnika iz Welsa koji je snimljen posljednje godine života doajena znanstvenika doc. Dr Hermanna Pechhachera u njegovom domu u Lunz am See, a koji se ne prestaje slušati od njegove smrti 10.srpnja 2016.god.
Lipanj
Za dva mjeseca u godini Hrvati su našli mjesta nazvati ih po prirodnim biljkama. Jedan je svib i cvjeta u svibnju kada je dobrodošao jer za bagremove paše baš i nema velikog izbora peludne paše. Možebitno je spomenuti odličnu divlju ružu (šipak). Lipa je dala ime mjesecu lipnju. Po gradskim parkovima začudo još dovoljno česta i ovih je dana tu i započela cvatnju, kao i pajasen.
