Danas na pčelinjaku
Dovukla se napokon i jesen, još uvijek s premalo oborina da natope ispucalu zemlju i znatnije probude travnu vegetaciju. No ipak krajolik je ponešto zeleniji na livadama, dok je šumska vegetacija već ušarala boje. Ponešto slabe kiše ovih dana po Papuku i Psunju probudile su s 1-2 l/s i Orljavu.
ŽURNO I ODMAH HRANITE PČELE !!!
Na naslovnici portala već smo krajem lipnja pisali o suši i jadnim pašnim uvjetima za pčelinje zajednice. Nažalost, suša je i žega nastavila harati i u kolovozu. Temperaturni maksimumi su prelazili 40 stupnjeva u hladu. To su uz sušu nemogući uvjeti da pčelinje zajednice na posušenoj vegetaciji nađu dostatne izvore hrane za održavanje zajednice. Najveći broj pčelara je još prošli mjesec započeo sa stimulativnom prihranom, a kako stvari stoje o njoj će ovisiti i proces pripremnih radnji za zimovanje zajednica.
Danas na pčelinjaku
Već smo se uvjerili proteklih godina kako je jedan od najvažnijih parametara ljetnog pčelarenja - voda. Praćenjem količina oborina koje padnu tijekom srca ljetne sezone, a koje nisu manje od 100 mm mjesečno uspijevamo pčele postaviti na tihe livadne paše na kojima pčela ne smanjuje značajno količinu legla. U posljednjoj dekadi srpnja u nekoliko dana je palo tek nešto više od 30 mm kiše. Nedovoljno za ozbiljnije natapanje presušene zemlje, ali ipak dovoljno da pokrene cvatnju zlatošipke kao najvažnije cvijetnice mjeseca kolovoza.
Danas na pčelinjaku
Evo preživjeli smo i doživjeli zahladnjenje i nešto oborina. Suncokret je posvuda završio sa cvatnjom do Ilinja, a ostalo bilje tihe ljetne paše već je bilo na izdisaju. Pčela je jedino na vodopiji mogla naći nešto peludi i nektara. Drugo bilje, osobito zlatošipka, je zastalo sa cvatnjom na dosadašnjoj suši koja je trajala uz visoke temperatura cijelih mjesec dana. Ova kiša će biti spas za nastavak cvatnje.
Zaslužio je i suncokret doći na naslovnicu. Ovih je dana paša na njemu jedina s pozitivnim predznakom. U Požeškoj kotlini uzgoj suncokreta ima dugu tradiciju, ali u odnosu na druge tradicionalne kulture, kao, žitarice i kukuruz još ne zauzima značajnije površine. Za pčelare je još važnije da li se koriste sorte koje značajnije mede. Do sada se u to i nismo uvjerili, osobito ako se unosi uspoređuju s baranjskim ili istočnoslavonskim. Zato su mnogi naši seleći pčelari potražili bolje paše na đakovačkim, vukovarskim i baranjskim poljima.