U ovoj pčelarskoj kolumni još nismo progovorili o propolisu koji je uz med, pelud, vosak i pčelinji otrov još jedan čudesni proizvod koji je pčela odabrala za funkcioniranje svoje mnogobrojne zajednice. Nalazi ga na okolišnom bilju na pupovima i kori bjelogoričnog i uvijekzelenog bilja, gdje se pod imenom tzv. biljnih smola, njime i biljka štiti od nepovoljog uticaja vanjskih mikroorganizama, a koji u nju mogu prodrijeti tijekom pupanja lisnih ili cvjetnih pupova. Na biljkama je to svojevrsna brtva prilikom rasta. Ponegdje kao tanki ljepljivi film kojeg možete osjetiti na gotovo svakom pupu, a na topolama, brezi, johi, jasenu i npr. divljem kestenu posebice. Ime propolisu potječe od grčke riječi pro (ispred) i polis (grad). Njegova svojstva poznavala je već i egipatka civilizacija gdje je korišćen za mumifikaciju. Svi autori teksta o propolisu navode i Aristotela kao njegovog promotora.Vidjeti ćete da je i recept mumifikacije faraona preslika događanja u košnici.
Tijekom ove godine u mnogim tiskovinama i na net-u našli su se natpisi o tajanstvenom nestajanju pčela u 23 zemlje SAD-a. Što se zapravo događalo i zašto ? Pozornost je zasigurno još veća kada tajnu još ne otkrivaju niti znanstvenici svijeta.
Krajobrazne i klimatske različitosti Lijepe naše stvarale su vijekovima i kulturološke prehrambene navike i navade u proizvodnji i pripremi velikog broja prehrambenih delicija. Doda li se tome i uticaj unosa navika migracijom naroda i osvajača, sa svih strana svijeta, upitati se je i što nam je zapravo ostalo izvorno nacionalno. Može li med biti jedan od naših aduta ? Itekako, ali o tome kasnije.
Prijenos pčelinjih zajednica na željenu pašu poznat je pčelarima već stoljećima. U Europi su selili pčele izbjegavajući sezonske loše uvjete, najčešće zbog boljeg unosa i lakšeg premoštenja za pčelu najlošijeg aktivnog dijela godine, bilo zbog zime ili zbog vrućeg sušnog razdoblja. Po muzejima alpskog područja još stoje pomoćne naprave na koje se vezala košnica i koja se nosila na leđima, odnoseći tako pčele na mirisne alpske livade tijekom ljeta. To se činilo i čini s naših jadranskih otoka, seleći pčele tijekom ljeta na goranske ili ličke travnate visoravni. Moderniziranim naćinom dakako da se pčelaru i olakšava taj posao.
Promicanje pčelarstva kao djelatnosi dugo je koliko i povijest civiliziranog svijeta. Od egipatskih oznaka matice pčele uz faraonove simbole, preko latinskog mudroslovlja «Si sapis sis apis» /gdje je mudrost, tu je i pčela/. U raspre o pčelama kroz ljudsku povijest su se nizala dobro znana i neznana imena, od Aristotela, rimskih govornika , biblijskih ili poganskih bilježnika, do sve češćih i znanstveno dokazanih postavki posljednjih 300 godina.