Stiže jesen

al' i neke naše stare boljke

Pristigla nam je jesen vukući se nešto sporije od lanjske sušne godine. Raspored oborina je za vegetaciju bio nešto povoljniji pa izuzimajući visoke temperature i pčelarski gledano nešto povoljnija.

POMOĆ

Kada vam kao pčelaru u jeku sezone počimaju otkazivati poneke zdravstvene mogućnosti, a još ne pripadć godinama kada je to i očekivati, hvata vas poprilična panika da ni sami niste sigurni kako to riješiti. Izgubiti još jednu sezonu, kao protekle godine, dovodi vas do malodušja. Vezani 8 tjedana uz krevet, bolnicu, 80 dana mirovanja, tone lijekova, a sezona prolazi.

Bagrem će uskoro mediti

Iako nam se sva cvatnja proljetnica dogodila vrlo 'gusto', od ranog voća, a posebice divlje trešnje, na temperaturama i preko 30°C, a repica je dala svega nekoliko kg , evo nam bagrema, naše glavne kontinentalne pčelinje paše. U gradu se već 3. dan vidi njegov bijeli cvat, a na prisojenim padinama obraslim šumom već se ukazuje 'brašnavi' bijeli izgled bagremovih stabala.

Nikako započeti proljeće

Kalendarski smo ušli u proljeće, a i po prvim vjesnicima smo ga već očekivali.Zakrenila su se godišnja doba. Eto i snijega na Uskrs pa nastavlja kiša, prohladno, sjeverac i u dobrom dijelu države stoljetne poplave.

Za nama su tjedni zimskog obiteljskog praznovanja i svetkovanja, kolinja, lovova, skijanja, i ne baš predugog pčelarskog odmora. Do sada nam se zima pokazala u svom slabijem izdanju s tek jednim dobrim snijegom krajem studenog i nakon toga s nekoliko dana ispod 15°C. Zapad zemlje je dobio rekordne snježne oborine, a Slavonija ga može vidjeti tek po vrhovima Papuka ili Krndije. Za iznose računa za grijanje domova do sada i korisno, a nekoliko dana smo već imali temperature iznad 10-tak stupnjeva, što je pčelama dalo priliku za pročisni izlet.

Danas na pčelinjaku
Dovukla se napokon i jesen, još uvijek s premalo oborina da natope ispucalu zemlju i znatnije probude travnu vegetaciju. No ipak krajolik je ponešto zeleniji na livadama, dok je šumska vegetacija već ušarala boje. Ponešto slabe kiše ovih dana po Papuku i Psunju probudile su s 1-2 l/s i Orljavu.

ŽURNO I ODMAH HRANITE PČELE !!!

Na naslovnici portala već smo krajem lipnja pisali o suši i jadnim pašnim uvjetima za pčelinje zajednice. Nažalost, suša je i žega nastavila harati i u kolovozu. Temperaturni maksimumi su prelazili 40 stupnjeva u hladu. To su uz sušu nemogući uvjeti da pčelinje zajednice na posušenoj vegetaciji nađu dostatne izvore hrane za održavanje zajednice. Najveći broj pčelara je još prošli mjesec započeo sa stimulativnom prihranom, a kako stvari stoje o njoj će ovisiti i proces pripremnih radnji za zimovanje zajednica.

Danas na pčelinjaku

Već smo se uvjerili proteklih godina kako je jedan od najvažnijih parametara ljetnog pčelarenja - voda. Praćenjem količina oborina koje padnu tijekom srca ljetne sezone, a koje nisu manje od 100 mm mjesečno uspijevamo pčele postaviti na tihe livadne paše na kojima pčela ne smanjuje značajno količinu legla. U posljednjoj dekadi srpnja u nekoliko dana je palo tek nešto više od 30 mm kiše. Nedovoljno za ozbiljnije natapanje presušene zemlje, ali ipak dovoljno da pokrene cvatnju zlatošipke kao najvažnije cvijetnice mjeseca kolovoza.

Danas na pčelinjaku

Evo preživjeli smo i doživjeli zahladnjenje i nešto oborina. Suncokret je posvuda završio sa cvatnjom do Ilinja, a ostalo bilje tihe ljetne paše već je bilo na izdisaju. Pčela je jedino na vodopiji mogla naći nešto peludi i nektara. Drugo bilje, osobito zlatošipka, je zastalo sa cvatnjom na dosadašnjoj suši koja je trajala uz visoke temperatura cijelih mjesec dana. Ova kiša će biti spas za nastavak cvatnje.

Zaslužio je i suncokret doći na naslovnicu. Ovih je dana paša na njemu jedina s pozitivnim predznakom. U Požeškoj kotlini uzgoj suncokreta ima dugu tradiciju, ali u odnosu na druge tradicionalne kulture, kao, žitarice i kukuruz još ne zauzima značajnije površine. Za pčelare je još važnije da li se koriste sorte koje značajnije mede. Do sada se u to i nismo uvjerili, osobito ako se unosi uspoređuju s baranjskim ili istočnoslavonskim. Zato su mnogi naši seleći pčelari potražili bolje paše na đakovačkim, vukovarskim i baranjskim poljima.

Na pčelinjaku koji nije do ranog suncokreta pčela pronalazi tihu pašu na ostatku kupine, malini, kalini, gospinoj travi,medi i kokotac bijeli i žuti, grahorici, pavitini, bijeloj djetelini, po vrtovima na krastavcu. Kakva paša takav (tihi) i let. Već dobro posjećuje i pojilice.Lipa i kesten su kod nas dali što je bilo moguće previsokim temperaturama. Još se dobro žute, ali im je cvijet suh i napušten od pčela. Najbolji je za herbar jer ga ne treba sušiti. Kasna lipa je zamedila ipak 30.lipnja, ali skromno.

Gotovo cijeli svibanj i polovica lipnja priredili su vrlo nepovoljno vrijeme za pčelarenje. Prečesta kišna razdoblja pa onda dan dva sunčana dana te ponovo kiše. Planinski i brdski bagrem koji nije stradao od mraza 9. travnja medio je svega 3 – 4 dana. Najviše ga je pčela i potrošila za kišnih i hladnijih dana.Vegetacija je jednostavno samo bujala u zelenim dijelovima biljaka, a prve kapi nektara pčela je našla tek u cvatnji kupine. Mlade zajednice, bilo novoformirane ili iz rojidbe trebalo je obilato prihranjivati. Gladna i gotovo nikakva paša vidjela se čak i na grabeži kod prihrane pogačama. Boljih dana ovog razdoblja rojidbeni je nagon bio izrazit dok se nije smanjila količina unesenog bagremovog meda.